USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

752

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula X. X. iz A., na sjednici održanoj 12. travnja 2022. donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Utvrđuje se da su podnositeljici u postupovnom aspektu povrijeđena prava zajamčena člankom 35. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.).

III. Zbog utvrđene povrede podnositeljici X. X. iz A., određuje se zadovoljština od 20.000,00 kuna, koja će joj biti isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske.

IV. Općinski sud u D. dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem Pp J-1363/2019 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šezdeset (60) dana, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. A. A. iz D. (u daljnjem tekstu: podnositeljica) podnijela je 11. svibnja 2021. ustavnu tužbu zbog neažurnog postupanja nadležnih pravosudnih tijela u prekršajnom postupku koji se vodi protiv okrivljenih Y. Y. i X. Y. zbog sumnje na počinjena prekršajna djela na štetu podnositeljice ustavne tužbe.

1.1. U ustavnoj tužbi navodi se da su zbog dugotrajnosti predmetnog prekršajnog postupka podnositeljici povrijeđena prava zajamčena člancima 29. stavkom 1. i 35. Ustava te člancima 3., 6., 8. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija).

1.2. Za potrebe ustavnosudskog postupka, a na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) pribavljen je spis Općinskog suda u D., Prekršajnog odjela broj: Pp J-1363/2019.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

2. Policijska postaja C. podnijela je 31. listopada 2018. optužni prijedlog broj: 511-09-30/49-270-226/2018 protiv I. okrivljenika X. Y. radi počinjenja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (»Narodne novine« broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) i II. okrivljenika Y. Y. radi počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

U činjeničnom je opisu radnje prekršaja, u bitnome, navedeno da je 30. listopada 2018. oko 17:30 došlo do narušavanja javnog reda i mira u B. na način da je prvo došlo do verbalnog sukoba kada su okrivljenici vikali i galamili nezadovoljni odlukom odvjetnica, a zatim je došlo do fizičkog sukoba kada je I. okrivljeni fizički napao zatvorenim dijelom šake desne ruke podnositeljicu te ju je udario u predjelu desne strane lica.

U optužnom prijedlogu navedeno je i da se podnositeljica samostalno uputila u Hitnu medicinsku pomoć C. gdje joj je dijagnosticirana ozljeda desne strane lica, da su okrivljenici 30. listopada 2018. uhićeni te da im je određena mjera opreza zabrane posjećivanja Z. Z. u B. i zabrana približavanja i uspostavljanja i održavanja veze s podnositeljicom i U. U.

Uz optužni prijedlog nalazi se medicinska dokumentacija Doma zdravlja Primorsko-goranske županije u C. iz koje proizlazi da je podnositeljica pri obavljanju posla odvjetnice u Z. Z. u B. zadobila udarac šakom u desnu stranu lica te joj je dijagnosticirana površinska ozljeda glave, nespecificiranog dijela.

2.1. Predmet je dostavljen Prekršajnom sudu u D., Stalnoj službi u C. 31. listopada 2018. na postupanje te je postupak pod brojem Pp J-2165/18 nastavljen kao žurni postupak.

2.2. Oba okrivljenika saslušana su na ročištu održanom 31. listopada 2018.

2.3. Nakon što je ispitao okrivljene, prvostupanjski sud nije našao razloge za daljnje zadržavanje okrivljenika te su rješenjem prvostupanjskog suda broj: Pp J-2165/18 od 31. listopada 2018. okrivljenici pušteni na slobodu.

2.4. Dopisom od 8. studenoga 2018. prvostupanjski sud zatražio je od Prekršajnog suda u D. da zamolbeno ispita kao svjedoke podnositeljicu i U. U.

2.5. Prekršajni odjel Općinskog suda u D. dostavio je 14. veljače 2019. prvostupanjskom sudu zapisnik o ispitivanju podnositeljice od 31. siječnja 2019., dok je ostala neispitana svjedokinja U. U., jer iako uredno pozvana nije pristupila na ročište i nije opravdala svoj izostanak.

2.6. Predmet se nastavio voditi pred Općinskim sudom u D. pod brojem Pp J-1363/2019.

2.7. Podnositeljica je 18. veljače 2021. Općinskom sudu u D. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

2.8. Ročište pred prvostupanjskim sudom zakazano za 12. ožujka 2021. odgođeno je zbog nedolaska svjedokinje U. U. i tužitelja.

2.9. Dopisom od 12. ožujka 2021. zatraženo je od Prekršajnog odjela Općinskog suda u E. da zamolbeno ispita kao svjedoka odvjetnicu V. V.

2.10. Rješenjem predsjednice Općinskog suda u D. broj: Su Pzp I-1/2021-4 od 13. travnja 2021. odbačen je zahtjev podnositeljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku uz obrazloženje da podnositeljica nije stranka, već svjedok u postupku broj: Pp J-1363/2019.

2.11. Prekršajni odjel Općinskog suda u E. dostavio je 3. rujna 2021. prvostupanjskom sudu zapisnik o ispitivanju svjedokinje V. V. od 30. kolovoza 2021.

2.12. Prvostupanjski sud je 28. siječnja 2022. izdao dovedbeni nalog za svjedokinju U. U.

2.13. Ročište zakazano za 11. veljače 2022. odgođeno je te je određeno da će se iduće ročište zakazati naknadno nakon što prvostupanjski sud dobije od tužitelja povratnu informaciju o neprovođenju dovedbenog naloga za svjedokinju U. U.

III. PRIGOVORI PODNOSITELJICE

3. U ustavnoj tužbi podnositeljica, u bitnome, navodi da država nije poduzela mjere da se spriječi fizički napad na njezin tjelesni i psihički integritet, da niti tri godine od napada počinitelji nisu kažnjeni, a predmet bi mogao završiti zastarom, da je propisana mala kazna za napad na podnositeljicu, da tijela progona nisu pokazala revnost u zastupanju optužbe, te da podnositeljica kao oštećenica ne može poduzimati nikakve djelotvorne radnje radi ubrzanja postupka i sprječavanja zastare.

Također je istaknula da u prekršajnom postupku koji se vodi protiv počinitelja napada nije odlučeno u razumnom roku.

Zaključno je predložila usvojiti ustavnu tužbu, odrediti primjerenu naknadu od 30.000,00 kuna te nadležnom sudu odrediti rok od mjesec dana za donošenje odluke u predmetnom postupku.

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

4. Mjerodavni dio članka 35. Ustava glasi:

»Članak 35.

Svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog (...) života (...)«

4.1. Mjerodavni dio članka 8. Konvencije glasi:

»Članak 8.

PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOG (...) ŽIVOTA

1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog (...) života (...)

2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.«

(a) Primjenjivost članka 35. Ustava i članka 8. Konvencije

5. Članak 35. Ustava i članak 8. Konvencije nameću državnim tijelima pozitivne obveze kao sastavni dio djelotvornog »poštivanja« privatnog i obiteljskog života, a one mogu podrazumijevati donošenje mjera na području odnosa između pojedinaca (usporedi s predmetima Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/ Sandra Janković protiv Hrvatske, br. 38478/05, § 44., presuda od 5. ožujka 2009.; Remetin protiv Hrvatske, br. 29525/10, § 89., presuda od 11. prosinca 2012.; i M.S. protiv Hrvatske, br. 36337/10, § 73., presuda od 25. travnja 2013.).

5.1. ESLJP je u raznim kontekstima već presudio da pojam privatnog života uključuje tjelesni i psihički integritet osobe koju država ima dužnost zaštititi. U ovom predmetu podnositeljica navodi, a to proizlazi i iz činjeničnog opisa prekršaja iz optužnog prijedloga, da je najprije verbalno napadnuta na javnom mjestu što je prešlo u fizički sukob u kojem joj je druga privatna osoba, X. Y., šakom zadao udarac u glavu. Podnositeljica tvrdi da je zadobila tjelesne ozljede u vidu otoka na licu, crvenila i bolova. U svakom slučaju podnositeljici je liječnik Doma zdravlja u C. dijagnosticirao površinsku ozljedu glave, nespecificiranog dijela.

Slijedom navedenog i ne ulazeći u ishod pokrenutog prekršajnog postupka, Ustavni sud smatra da predmetni događaj, koji uključuje napad na podnositeljičin tjelesni integritet ulazi u opseg pojma »poštivanja privatnog života« utvrđenog člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije.

5.2. Imajući u vidu da je do tih povreda navodno došlo napadom na tjelesni integritet podnositeljice koji je počinila druga privatna osoba, to je aktiviralo pozitivnu obvezu nadležnih tijela iz članka 35. Ustava i članka 8. Konvencije da podnositeljici pruže zaštitu njezinog privatnog života na način da adekvatno primijene kaznenopravne mehanizme.

Obveza države da zaštiti tjelesni i psihički integritet obuhvaća ne samo postojanje odgovarajućeg pravnog okvira koji štiti tjelesni i psihički integritet osobe od čina nasilja koje počine privatni pojedinci (usporedi s D.P. i J.C. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 38719/97, § 118., presuda od 10. listopada 2002.; M.C. protiv Bugarske, br. 39272/98, §§ 150. i 152., presuda od 4. prosinca 2003.; Bevacqua i S. protiv Bugarske, br. 71127/01, § 65., presuda od 12. lipnja 2008.; Sandra Janković protiv Hrvatske, navedeno, § 45.; i Remetin protiv Hrvatske, navedeno, § 90.), nego i njegovu učinkovitu primjenu u svakom pojedinom slučaju.

Imajući u vidu da je u povodu napada na podnositeljicu protiv navodnog napadača pokrenut prekršajni postupak koji je još u tijeku, Ustavni sud će u nastavku razmotriti je li postupovni odgovor države bio u skladu s postupovnim obvezama koje za državu proizlaze iz članaka 35. Ustava i 8. Konvencije.

(b) Adekvatnost postupovnog odgovora države

6. Što se tiče postojanja kaznenopravnog mehanizma zaštite, Ustavni sud uvodno primjećuje da su u hrvatskom pravnom sustavu čini nasilja od privatnih osoba prvenstveno zabranjeni Kaznenim zakonom (»Narodne novine« broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.). Međutim određeni čini nasilja između privatnih pojedinaca zabranjeni su i Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira čija je svrha zaštita ljudskog dostojanstva i javnog reda, vrijednosti i interesa koji redovno spadaju u sferu zaštite kaznenog prava (usporedi s Maresti protiv Hrvatske, br. 55759/07, §§ 58. – 59., presuda od 25. lipnja 2009.).

6.1. U ovom predmetu policija je pokrenula prekršajni postupak protiv navodnog počinitelja zbog tjelesnog napada na podnositeljicu. Imajući u vidu da je prekršajni postupak zbog prekršaja protiv javnog reda i mira u konvencijskom smislu »kaznenopravni« postupak (usporedi s primjerice Maresti protiv Hrvatske, navedeno, §§ 58. – 61.), a da podnositeljica ne prigovara da je u konkretnom slučaju trebao biti pokrenut kazneni postupak ili da joj je trebalo biti omogućeno pokretanje odnosno vođenje kaznenog postupka (usporedi s odlukama Ustavnog suda broj: U-III-1534/2017 od 19. svibnja 2020. i U-IIIBi-1732/2019 od 14. srpnja 2020. /www.usud.hr/), Ustavni sud, bez zanemarivanja važnosti zaštite od napada na podnositeljičin tjelesni integritet, smatra da je zahtjev osiguranja »kaznenopravnih« mehanizama u odnosu na nasilne čine privatnih stranaka bio zadovoljen u konkretnom slučaju.

6.2. Ustavni sud će nadalje ispitati je li način na koji je navedeni mehanizam primijenjen doveo do povrede prava podnositeljice zajamčenih člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije (usporedi sa Sandra Janković protiv Hrvatske, navedeno, § 46.; Remetin protiv Hrvatske, navedeno, § 91.; i M.S. protiv Hrvatske, navedeno, § 75.).

6.3. Ustavni sud stoga ponavlja da zahtjev učinkovitosti kaznenopravnih mehanizama namijenjenih zaštiti tjelesnog integriteta osobe traži da se utvrde sve relevantne okolnosti, te iako nema apsolutne obveze prema kojoj bi se svi kazneni progoni trebali okončati osudom ili izricanjem neke određene kazne, domaći sudovi ni u kojim okolnostima ne bi smjeli biti spremni dopustiti da kaznena djela kojima se ugrožava tjelesni i moralni integritet osobe prođu nekažnjeno (usporedi s Beganović protiv Hrvatske, br. 46423/06, § 78., presuda od 25. lipnja 2009.) ili da rezultat bude očigledni nerazmjer između težine djela i primijenjene kazne (usporedi s Gäfgen protiv Njemačke [Vv], br. 22978/05, § 123., presuda od 1. lipnja 2010.). U tom su kontekstu zahtjev brzine i razumne hitnosti razumljiv i ključan zahtjev u kontekstu postupovne obveze države (v. Remetin protiv Hrvatske, navedeno, § 106.).

6.4. Ograničavajući se u ovom predmetu na ispitivanje učinkovitosti pokrenutog postupka radi razrješenja okolnosti u kojima je došlo do povrede tjelesnog integriteta podnositeljice, Ustavni sud primjećuje da prekršajni postupak pred prvostupanjskim sudom traje preko tri godine i nije pravomoćno dovršen te da zastara nastupa 30. listopada 2022.

Valja ukazati na neaktivnost prvostupanjskog suda koja je doprinijela duljini postupka. Naime, od dana kada je prvostupanjskom sudu dostavljen zapisnik o ispitivanju podnositeljice (14. veljače 2019.) do dana kada je prvostupanjski sud zatražio da se zamolbeno ispita svjedokinja V. V. (12. ožujka 2021.) prošlo je više od dvije godine. Nadalje, nakon što je odgođeno ročište zakazano za 12. ožujka 2021. zbog nedolaska svjedokinje U. U., prvostupanjski sud je tek 28. siječnja 2022., nakon deset mjeseci, izdao dovedbeni nalog za navedenu svjedokinju, a ročište zakazano za 11. veljače 2022. ponovo je odgođeno jer dovedbeni nalog nije proveden. Posljedica je navedenog postupanja prvostupanjskog suda da nakon više od tri godine od napada na podnositeljicu odgovorne osobe i dalje nisu utvrđene i pozvane na odgovornost.

Ustavni sud utvrđuje da prekršajni postupak traje prekomjerno dugo, pri čemu niti složenost predmeta niti ponašanje stranaka i sudionika tog postupka ne mogu pružiti opravdanje prvostupanjskom sudu da još nije dovršio predmet. Takvo razdoblje ne udovoljava zahtjevu razumnoga vremenskog roka, odnosno pravosudna tijela nisu ispunila zahtjev pravodobnosti sadržan u postupovnoj obvezi progona nasilnih činova na temelju članka 35. Ustava i članka 8. Konvencije.

6.5. Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica nije dobila odgovarajući i pravodobni pravosudni odgovor u skladu s postupovnim obvezama države u zaštiti prava na fizički integritet. Navedeno je dovoljno da se utvrdi povreda prava zajamčenih člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije u postupovnom aspektu. Pritom se napominje da ova odluka ni na koji način ne utječe na prekršajni postupak koji je u tijeku, odnosno na zaštitu materijalno-pravnog aspekta prava zajamčenih člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije.

c) Zadovoljština

7. Kako bi podnositeljica prestala biti žrtva povrede članaka 35. Ustava odnosno članka 8. Konvencije potrebno je da, pored utvrđenja o povredi prava, podnositeljica dobije i odgovarajuću naknadu za utvrđene povrede (usporedi s predmetima ESLJP-a Peša protiv Hrvatske, br. 40523/08, §§ 74. – 76., presuda od 8. travnja 2010.; Brumărescu protiv Rumunjske, br. 28342/95, § 50., presuda od 28. listopada 1999.; i Ringwald protiv Hrvatske, br. 14590/15 i 25405/15, § 53., odluka od 22. siječnja 2019.). Budući da je podnositeljica u ustavnoj tužbi zatražila da ju se primjereno obešteti, podnositeljici je zbog utvrđenih povreda dosuđena naknada, na način kako je određeno točkom III. izreke odluke.

7.1. Pri odmjeravanju primjerene naknade Ustavni sud imao je u vidu iznos zadovoljštine koji je ESLJP dosuđivao u predmetima u kojima je utvrdio povredu pozitivnih obveza države iz članka 8. Konvencije (v. Remetin protiv Hrvatske, navedeno, operativni dio presude pod točkom 3.; X i Y protiv Hrvatske, br. 5193/09, presuda od 3. studenoga 2011., operativni dio presude pod točkom 8.; Sandra Janković protiv Hrvatske, navedeno, operativni dio presude pod točkom 5.; Ivinović protiv Hrvatske, br. 13006/13, presuda od 18. rujna 2014., operativni dio presude pod točkom 4.).

7.2. Imajući u vidu gore navedene predmete, kao i kriterije ustanovljene u praksi ESLJP-a (v. Cocchiarella protiv Italije [Vv], br. 64886/01, §§ 65. – 107. i § 139., presuda od 29. ožujka 2006.), te zahtjev iz ustavne tužbe za obeštećenje od 30.000,00 kuna, Ustavni sud smatra da dosuđeni iznos predstavlja primjerenu zadovoljštinu.

V. ZAKLJUČAK

8. Slijedom navedenoga, na temelju članaka 63. stavka 2., 73. i 76. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci odluke.

9. Objava ove odluke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).

Broj: U-IIIBi-2808/2021

Zagreb, 12. travnja 2022.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.