Vlada Republike Hrvatske

1334

Na temelju članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 150/11., 119/14., 93/16., 116/18. i 80/22.) i članka 109. Zakona o gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, broj 84/21.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 28. lipnja 2023. donijela

ODLUKU

O DONOŠENJU PLANA GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE 2023. – 2028. GODINE

I.

Donosi se Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2023. – 2028. godine.

Plan iz stavka 1. ove točke nalazi se u privitku ove Odluke i njezin je sastavni dio.

II.

Zadužuje se Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja da o donošenju ove Odluke upozna sva relevantna tijela koja sudjeluju u provedbi Plana iz točke I. ove Odluke.

III.

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/23-04/255

Urbroj: 50301-05/31-23-3

Zagreb, 28. lipnja 2023.

Predsjednik
mr. sc. Andrej Plenković, v. r.

PLAN GOSPODARENJA OTPADOM REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE 2023. – 2028. GODINE

KRATICE

U ovom dokumentu se koriste sljedeće kratice:

BBŽ	Bjelovarsko-bilogorska županija
BDP	Bruto domaći proizvod
BPŽ	Brodsko-posavska županija
CGO	Centar za gospodarenje otpadom
CS	Civilni sektor
DIRH	Državni inspektorat Republike Hrvatske
DNŽ	Dubrovačko-neretvanska županija
EE	Električni i elektronički uređaji i oprema
EK	Europska komisija
EU	Europska unija
EZ	Europska zajednica
FZOEU	Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost
HV	Hrvatske vode
JLS	Jedinica lokalne samouprave
JP(R)S	Jedinica područne (regionalne) samouprave
KKŽ	Koprivničko-križevačka županija
KZŽ	Krapinsko-zagorska županija
KŽ	Karlovačka županija
LSŽ	Ličko-senjska županija
MBO	Mehaničko-biološka obrada
MPGI	Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine
MINGOR	Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja
MINPOLJ	Ministarstvo poljoprivrede
mKO	Miješani komunalni otpad
MMPI	Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture
MZOE	Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (danas MINGOR)
MŽ	Međimurska županija
OBŽ	Osječko-baranjska županija
OECD	Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj
OPKK	Operativni program konkurentnost i kohezija
PCB	Poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili
PGO	Plan gospodarenja otpadom Rapublike Hrvatske za razdoblje 2023. – 2028. godine
PSNO	Program sprječavanja nastanka otpada
PSŽ	Požeško-slavonska županija
RH	Republika Hrvatska
ROO	Registar onečišćavanja okoliša
SDŽ	Splitsko-dalmatinska županija
SMŽ	Sisačko-moslavačka županija
ST	Suha tvar
ŠKŽ	Šibensko-kninska županija
VPŽ	Virovitičko-podravska županija
VŽ	Varaždinska županija
ZGO	Zakon o gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, broj 84/21.)
ZŽ	Zagrebačka županija

1. UVOD

Akcijskim planom EU-a za kružno gospodarstvo, »Zatvaranje petlje – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo« iz 2015. godine i »Akcijskim planom za čistiju i konkurentniju Europu« iz 2020., ostvareni su preduvjeti za ubrzani prijelaz na kružno gospodarstvo čiji je cilj očuvanje vrijednosti resursa i proizvoda u gospodarstvu što je dulje moguće, uz najmanje moguće stvaranje otpada.

Akcijskim planom za kružno gospodarstvo nastoji se jačati:

• sprječavanja nastanka otpada s posebnim naglaskom prevencije nastanka otpada od hrane i morskog otpada

• proširena odgovornost proizvođača

• poticanje recikliranja i ponovne uporabe

• postupno smanjenje odlaganja otpada.

Rezultat akcijskog plana je usvajanjem četiri nove Direktive o otpadu, poznate kao »paket o otpadu« kojima je izmijenjeno šest postojećih direktiva o otpadu, kako slijedi:

− Direktiva 2000/53/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima (SL L 269, 21. 10. 2000.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2018/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 150, 14. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2000/53/EZ)

– Direktiva 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (SL L 197, 24. 7. 2012.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2018/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 150, 14. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2012/19/EZ)

– Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (SL L 266, 26. 9. 2006.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2018/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni direktiva 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 150, 14. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2006/66/EZ)

– Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16. 7. 1999.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2018/850 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada (SL L 150, 14. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 1999/31/EZ)

– Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22. 11. 2008.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu (SL L 150, 14. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2008/98/EZ)

– Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 365, 31. 12. 1994.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2018/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 150, 14. 6. 2018.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 94/62/EZ).

Ovim direktivama su utvrđeni ambiciozniji ciljevi za odvajanje i recikliranje otpada i smanjenje odlaganja otpada do 2035. godine.

Kao dio Europske strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu, u lipnju 2019. godine donesena je Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12. 6. 2019.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2019/904) s mjerama za jednokratne plastične proizvode koje uključuju zabranu stavljanja na tržište, označavanje proizvoda, proširenu odgovornost proizvođača, informiranje javnosti i dr.

Nacionalno zakonodavstvo je usklađeno s navedenim direktivama kroz ZGO. ZGO-om se propisuju mjere u svrhu ostvarenja ciljeva Europskog zelenog plana i Akcijskog plana za kružno gospodarstvo kojima je gospodarenje otpadom integrirano u kružno gospodarstvo.

Iz područja gospodarenja otpadom posebno važnim se smatraju mjere Europskog zelenog plana koje podržavaju ispunjavanje postojećih nacionalnih obveza koje proizlaze iz spomenutih direktiva EU-a o otpadu, a posebice ciljeva do 2035. godine određenih Direktivom 2008/98/EZ – povećanje odvajanja i recikliranja otpada na 65 % i smanjenje odlaganja otpada na 10 %.

Osim navedenih posebnih mjera kojima se daje prioritet sprječavanju, ponovnoj uporabi i recikliranju otpada prije odlaganja na odlagališta, naprijed navedenim direktivama iz »paketa o otpadu« uvedeni su dodatni zahtjevi koje moraju biti uključeni u planove gospodarenja otpadom država članica i programe za sprječavanje nastanka otpada.

Uzimajući u obzir postavljene ciljeve gospodarenja otpadom, u ovom planskom dokumentu korištena je detaljnija metodologija izračuna a koja je uređena EU aktima navedenim u poglavlju 4. Ciljevi gospodarenja otpadom.

Sastavni dio Plana gospodarenja otpadom za razdoblje 2023. – 2028. godine (u daljnjem tekstu: PGO) je i Program sprječavanja nastanka otpada (u daljnjem tekstu: PSNO). Članak 30. Direktive 2008/98/EZ propisuje obvezu ocjenjivanja nacionalnih planova gospodarenja otpadom i programa za sprječavanje nastanka otpada najmanje svakih šest godina te reviziju prema potrebi.

Osim primjene načela kružnog gospodarstva u gospodarenju otpadom, PGO je važan i u kontekstu programiranja i planiranja korištenja sredstava EU-a za sljedeće višegodišnje financijsko programsko razdoblje, 2021. – 2027.

Provedba mjera ovog PGO-a je doprinos usklađivanju sa smjernicama OECD-a, što je jedan od preduvjeta ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo OECD-a, sukladno Planu za proces pristupanja Hrvatske OECD-u iz lipnja 2022. godine. Mjere ovoga PGO-a čine dio integriranog pristupa održivom upravljanju resursima, uključujući i životni ciklus upravljanja otpadom i materijalima u svrhu uspostave uvjeta za funkcioniranje kružnog gospodarstva koje će učinkovitije koristiti resurse. Provedbom ovoga PGO-a doprinijet će se smanjenju stvaranja otpada, uključujući i opasnog otpada, osnažiti će se gospodarenje otpadom na način koji je prihvatljiv za okoliš, doprinijet će se jačanju kapaciteta nužnih za upravljanje i nadzor prekograničnim prometom opasnog otpada, doprinijeti će se smanjenju izvoza otpada radi zbrinjavanja odlaganjem, te će se dodatno osnažiti trgovanje otpadom namijenjenim gospodarski učinkovitim i okolišno prihvatljivim postupcima uporabe unutar područja OECD-a.

PGO se donosi kao nacionalni krovni planski dokument kojim će se sustav gospodarenja otpadom na području Republike Hrvatske uskladiti s novim ciljevima i politikama u gospodarenju otpadom, te je isti (iako se donosi za razdoblje do 2028.) utemeljen na ciljevima do 2035. godine, a temeljem kojih je planiran razvoj sustava gospodarenja otpadom.

2. STANJE GOSPODARENJA OTPADOM U REPUBLICI HRVATSKOJ

2.1. INFORMACIJSKI SUSTAV GOSPODARENJA OTPADOM

U svrhu cjelovitog upravljanja zaštitom okoliša i praćenja opterećenja okoliša, u okviru Informacijskog sustava zaštite okoliša uspostavljen je Informacijski sustav gospodarenja otpadom kao osnova za izradu i donošenje dokumenata održivog razvitka i zaštite okoliša, praćenje provedbe mjera u tim dokumentima te ostalim dokumentima u skladu s odredbama Zakona o zaštiti okoliša (»Narodne novine«, br. 80/13., 153/13., 78/15., 12/18. i 118/18.).

Sukladno ZGO-u, Informacijski sustav gospodarenja otpadom (u daljnjem tekstu Informacijski sustav) služi u nadzoru provedbe i upravljanja sustavom gospodarenja otpadom RH, a uspostavlja ga i vodi MINGOR. ZGO-om se propisuju podaci i aplikacije koji moraju biti sadržane u sustavu.

Od propisanih aplikacija u sklopu Informacijskog sustava uspostavljene su aplikacije: e-ONTO, Registar onečišćavanja okoliša (ROO), Aplikacija za evidenciju lokacija odbačenog otpada (ELOO), Aplikacija za operatere odlagališta i praćenje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada, Portal sprječavanja nastanka otpada i aplikacija za praćenje projekata i aktivnosti sprječavanja nastanka otpada, ponovne uporabe i obrazovno-informativnih aktivnosti.

U tijeku je uspostava Registra djelatnosti gospodarenja otpadom, Aplikacije za izvješće o radu davatelja usluge, te Registra proizvođača s proširenom odgovornosti.

S obzirom na učestalu izmjenu postojećih propisa i donošenje novih propisa iz područja gospodarenja otpadom na EU razini, a time i na nacionalnoj razini, uspostavljene aplikacije informacijskog sustava usporedno zahtijevaju i kontinuirane prilagodbe i unaprjeđenja. Također donošenje novih propisa, posebice delegiranih i provedbenih odluka koje definiraju nove metodologije prikupljanja podataka i izradu novih statistika iz područja gospodarenja otpadom, rezultiraju potrebom uspostave novih aplikacija za prikupljanje podataka poput aplikacija za provedbu statističkih istraživanja i sl.

Pored aktivnosti usmjerenih na unaprjeđenje postojećih aplikacija i uspostavu novih, potrebno je nastaviti i s aktivnostima unaprjeđenja kvalitete i opsega podataka informacijskog sustava, edukacijom svih dionika u lancu prikupljanja i obrade podataka (obveznici prijave podataka, nadležna tijela za kontrolu kvalitete i verifikaciju podataka i dr.).

2.2. PORIJEKLO, SASTAV, KATEGORIJE I VRSTE OTPADA

Analiza stanja u području gospodarenja otpadom prikazana u ovom dokumentu temelji se na: podacima sadržanim u Informacijskom sustavu gospodarenja otpadom, nacionalnim tematskim izvješćima i publikacijama iz područja otpada MINGOR-a, podacima EUROSTAT-ove baze podataka te za slučaj pojedinih posebnih kategorija otpada koje pravni subjekti dostavljaju FZOEU.

Prikazane statistike otpada usklađene su s metodologijama propisanima delegiranim i provedbenim aktima te ostalim smjernicama tijela Europske komisije.

Iako su potrebna daljnja povećanja opsega i unaprjeđenja kvalitete prikupljenih podataka za pojedine segmente u gospodarenju otpadom, uključujući i podatke vezane za proizvode u okviru sustava proširene odgovornosti proizvođača, kao i daljnja unaprjeđenja informatičkih rješenja Informacijskog sustava gospodarenja otpadom, podaci korišteni u ovom dokumentu za analizu stanja daju vjerodostojan i cjelovit prikaz stanja u području sprječavanja nastanka otpada i gospodarenja otpadom u RH.

2.2.1. Ukupne količine otpada u RH

Statistika količina otpada (opasnog i neopasnog otpada) izrađena je u skladu s EUROSTAT-ovom metodologijom propisanom Uredbom (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2002. o statističkim podacima o otpadu (SL L 332, 9. 12. 2002.), kako je posljednji put izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EU) br. 849/2010 od 27. rujna 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća o statističkim podacima o otpadu (SL L 253, 28. 9. 2010.).

Trend porasta ukupnih količina nastalog otpada u RH se nastavlja, te je u razdoblju od 2016. do 2020. godine[1](Prikaz podataka dat je za razdoblje od 2016. – 2020. godine. Počevši od 2016. godine podaci obuhvaćaju i procjene za određene vrste otpada poput građevnog otpada i mineralnog otpada, a što nije bilo slučaj za razdoblje prije 2016. godine. Posljedično podaci za razdoblje 2016. – 2020. godine nisu usporedivi s podacima iz prethodnih godina, te se stoga za prethodne godine ne daje prikaz ukupnih količina otpada.) iznosio 12 %. U 2020.[2](Sukladno Uredbi o statistikama otpada – Uredba (EZ) br. 2150/2002, podaci se procjenjuju svake dvije godine za parnu godinu, te su zadnji raspoloživi podaci za 2020. godinu.) količina nastalog otpada iznosila je 6.003.759 tona odnosno 1,5 tona/stanovnik (Slika 1). Trend porasta je prisutan i na EU razini, i to uz značajno veću količinu otpada koja nastaje po stanovniku (5,2 tona/stanovnik, 2018. godina[3](https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=File:Waste_generation,_2018_(kg_per_capita)-vs_20220729.png#file)).

Izvor: MINGOR

Slika 1. Ukupne količine nastalog otpada u ekonomskim djelatnostima i u kućanstvima u RH, 2016. – 2020.

Najveći skok u porastu nastalih količina otpada u promatranom razdoblju (112 %) vezan je uz nastanak sekundarnog otpada[4](Sekundarni otpad je otpad nastao u procesu koji je poznat kao postupak obrade otpada; uključuje ostatke materijala koji potječu iz postupaka oporabe i zbrinjavanja otpada, kao što su ostaci sortiranja, mineralne frakcije iz mehaničke obrade otpada, ostaci od spaljivanja i dr. (https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Glossary:Secondary_waste)) (Slika 2). Navedeno je rezultat izgradnje i puštanja u rad infrastrukture za obradu otpada i to miješanog komunalnog otpada (postrojenja za mehaničko – biološku obradu otpada), posebice od 2018. godine nadalje. Količine nastalog primarnog otpada[5](Primarni otpad je otpad iz kućanstava i otpad nastao iz ekonomskih djelatnosti osim djelatnosti oporabe i zbrinjavanja otpada (https://ec.europa.eu/eurostat/cache/metadata/en/env_wasgt_esms.htm)) su od 2016. godine u blagom porastu (9 %), koji se evidentira posebice za metalni otpad, otpadni papir i karton, gnojovku i građevni otpad.

Izvor: MINGOR

Slika 2. Količine primarnog i sekundarnog otpada u RH,
2016., 2018. i 2020. godine

Razmatrajući nastali otpad s obzirom na porijeklo (gospodarske aktivnosti) najveći udio u ukupno nastaloj količini otpada tijekom 2020. godine imao je sektor građevinarstva (24 %, 1.431.694 tona), zatim sektor opskrbe vodom, uklanjanja otpadnih voda, gospodarenja otpadom te djelatnosti sanacije okoliša (16 %, 977.321 tona), sektor rudarstva i vađenja (12 %, 693.517 tona) te sektor uslužnih djelatnosti (10 %, 567.529 tona) (Slika 3) (Tablica 1).

Kućanstva čine u ukupnim količinama nastalog otpada udio od 20 % (1.212.068 tona). Otpad iz kućanstava obuhvaća različite vrste otpada koje proizvode građani, od komunalnog otpada (npr. mKO, glomazni otpad, ambalažni otpad, EE otpad i dr.) do drugih vrsta otpada kao što su npr. otpadna vozila, otpadni akumulatori, otpadne gume itd.

Izvor: MINGOR

Slika 3. Udjeli gospodarskih aktivnosti i kućanstva u ukupno nastalom otpadu u 2020. godini

Tablica 1. Količine otpada po gospodarskim aktivnostima i kućanstvu u 2020. godini

Gospodarska aktivnost/kućanstvo	Količina (t)
F_Građevinarstvo	1.431.694
Kućanstva	1.212.068
E_Opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša	977.321
B_Rudarstvo i vađenje	693.517
G-U_Uslužne djelatnosti (osim G46.77)	567.529
A_Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo	565.300
C_Prerađivačka industrija	439.675
D_Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom	68.400
G46.77_Trgovina na veliko ostacima	48.255
Ukupno proizvedeno (opasni i neopasni otpad)	6.003.759

Izvor: MINGOR

Kada se razmatraju vrste otpada, u ukupno nastalim količinama otpada najzastupljeniji je mineralni otpad uključujući i mineralni građevni otpad i otpad od rušenja (22,3 %), otpad iz kućanstva i slični otpad (mKO, glomazni otpad, otpad od čišćenja ulica itd.) (19,1 %), otpadni metali (14,3 %), životinjske fekalije, urin i gnojivo (9,2 %), zemlja (8,4 %), te otpad od papira i kartona (6,1 %) (Tablica 2).

Tablica 2. Količine i udio otpada u ukupnoj količini prema vrsti otpada (statističkoj kategoriji otpada) za 2020. godinu

Vrsta otpadaa	Količina (t)	Udio
Mineralni otpad uključujući i mineralni građevni otpad i otpad od rušenja	1.339.878	22,3 %
Otpad iz kućanstava i slični otpad	1.147.784	19,1 %
Otpadni metali	858.337	14,3 %
Životinjske fekalije, urin i gnoj	554.847	9,2 %
Zemlja	506.588	8,4 %
Otpad od papira i kartona	364.076	6,1 %
Ostaci od sortiranja – sekundarni otpad	249.954	4,2 %
Otpad od plastike	126.223	2,1 %
Otpad od drva	126.127	2,1 %
Otpad od izgaranja	100.905	1,7 %
Biljni otpad	100.550	1,7 %
Otpad od stakla	83.051	1,4 %
Otpad od prehrambenih proizvoda životinjskog i miješanog podrijetla	76.791	1,3 %
Miješani i nediferencirani materijali	64.282	1,1 %
Otpadna vozila	55.260	0,9 %
Mineralni otpad od obrade otpada i stabilizirani otpad – sekundarni otpad	50.807	0,8 %
Odbačena oprema (osim odbačenih vozila, baterija i akumulatora)	48.855	0,8 %
Otpad od gume	26.049	0,4 %
Kemijski otpad	26.018	0,4 %
Obični muljevi	25.146	0,4 %
Otpadne baterije i akumulatori	14.818	0,2 %
Otpadna ulja	13.518	0,2 %
Otpad od jaružanja	10.860	0,2 %
Otpad od tekstila	10.023	0,2 %
Medicinski i biološki otpad	6.866	0,1 %
Muljevi od industrijskih otpadnih voda	5.263	0,1 %
Ostalo (Kiseline, lužine i soli; Muljevi i tekući otpad od obrade otpada – sekundarni otpad; Istrošena otapala; Otpad koji sadrži PCB)	10.883	0,2 %
Ukupno	6.003.759	100,0 %

Izvor: MINGOR

^a Statističke kategorije otpada – Klasifikacija otpada sukladno Uredbi (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2002. o statističkim podacima o otpadu

Kao posljedica porasta nastalih količina otpada rastu i količine obrađenog otpada, no s pozitivnim pomakom u redu prvenstva gospodarenja otpadom uz porast stope recikliranja ukupno nastalog otpada s 36,5 % u 2016. na 46,2 % u 2020., te smanjenje stope odlaganja ukupno nastalog otpada s 32,9 % na 23,8 % (Tablica 3) (Slika 4).

U 2020. godini reciklirano je 46,2 % ukupno nastalog otpada, 3,3 % je oporabljeno postupkom nasipavanja (R5), 1,5 % je energetski oporabljeno (R1). Time stopa oporabe u 2020. godini za ukupno nastali otpad RH iznosi 51 %. Odloženo je 23,8 % nastalog otpada, dok se bez energetske oporabe spalila zanemariva količina otpada (0,2 %). Procjene za neevidentirano postupanje s otpadom iznose 14,6 % (građevni otpad, otpad iz rudarske industrije i komunalni otpad).

Sve nastale količine otpada ne obrađuju se u RH. U 2020. godini obrađivači u RH konačnim postupcima[6](D1-D7, D10, D12, R1-R11) obradili su ukupno 3.605.161 tona otpada nastalog na području RH, odnosno 60 % ukupnih količina. Riječ je o konačnim postupcima obrade (uglavnom recikliranje i odlaganje) iza kojih ne slijedi daljnje postupanje s otpadom. Preostale količine nastalog otpada (2.398.598 tona) obrađene su prethodnim postupcima prije oporabe/zbrinjavanja u RH, odnosno pripremnim radnjama (rastavljanje, usitnjavanje, miješanje, ponovno pakiranje itd.) za konačni postupak obrade u izvozu/iznosu ili su izvezene/iznesene direktno, bez prethodne predobrade. Dio se odnosi i na neevidentirane načine postupanja s otpadom koji se procjenjuju, posebice kada je riječ o građevinom otpadu, otpadu iz rudarske industrije i komunalnom otpadu.

U 2020. godini izvezena/iznesena količina otpada iznosila je 898.267 tona, od čega 18.760 tona opasnog otpada i 879.507 tona neopasnog otpada. U prosjeku se 95 % izvezenih/iznesenih količina otpada izvan RH materijalno reciklira, oko 3 % se energetski oporabi, dok se ostatak od 2 % uglavnom spali bez energetske oporabe te u manjoj mjeri odloži na odlagališta. O prekograničnom prometu otpada više u Poglavlju 2.3.

2.2.2. Opasni otpad

Opasni otpad čini udio od 3 % u ukupnim nastalim količinama otpada. U razdoblju od 2012. do 2020. količina opasnog otpada je porasla za 54 %, te je u 2020. godini iznosila 186.956 tona (Slika 5). Navedeni porast, posebice od 2016. godine nadalje, može se pripisati unaprjeđenju nacionalnog sustava za posebne kategorije otpada koji organizira i vodi FZOEU [7](Otpadna maziva ulja, otpadne baterije i akumulatori, otpadna vozila, otpadna električna i elektronička oprema, građevni otpad koji sadrži azbest (nakon 2016. godine FZOEU više ne sufinancira sustav sakupljanja građevnog otpada od azbesta)) koje je rezultiralo povećanim izdvajanjem opasnog otpada. U prosjeku udio tih posebnih kategorija otpada u opasnom otpadu iznosi 59 %.

Izvor: MINGOR

Slika 5. Količine opasnog otpada i opasnih posebnih kategorija otpada u RH, 2012. do 2020. godine

Osim kod vrsta opasnog otpada koje se smatraju posebnim kategorijama otpada u sustavu FZOEU, evidentira se značajniji porast količina i za opasni medicinski otpad kao posljedica povećanja potrošnje medicinskih proizvoda uslijed pandemije bolesti COVID-19. Količina opasnog medicinskog otpada u 2020. je iznosila 5.968 tona što je porast od 137 % u odnosu na 2012. godinu.

Ako se promatra porijeklo otpada, u 2020. godinu, najveći udio opasnog otpada nastao je u kućanstvima (40 %). Uglavnom je riječ o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi te otpadnim vozilima. Iza kućanstava slijedi sektor prerađivačke industrije (21 %), gdje se najveći doprinos evidentira za sektor proizvodnje metala i sektor proizvodnje gotovih metalnih proizvoda, osim strojeva i opreme, zatim sektor uslužnih djelatnosti (19 %) i sektor građevinarstva (11 %) (Slika 6).

Izvor: MINGOR

Slika 6. Udjeli gospodarskih aktivnosti i kućanstva u ukupno nastalom opasnom otpadu u RH, 2020.

U ukupnim količinama nastalog opasnog otpada najviše su zastupljena otpadna vozila (28,26 %) i otpadna električna i elektronička oprema (15,36 %), zatim kemijski otpad (11,84 %), otpadne baterije i akumulatori (7,81 %), ostaci od sortiranja (7,28 %) i otpadna ulja (7,23 %) (Tablica 4) (Slika 7).

Tablica 4. Količine i udio otpada u ukupnoj količini opasnog otpada prema vrsti otpada (statističkoj kategoriji otpada) za 2020. godinu

Vrsta otpadaa	Količina (t)	Udio
Otpadna vozila	52.842	28,26 %
Odbačena oprema (osim odbačenih vozila, baterija i akumulatora)	28.709	15,36 %
Kemijski otpad	22.127	11,84 %
Otpadne baterije i akumulatori	14.606	7,81 %
Ostaci od sortiranja – sekundarni otpad	13.602	7,28 %
Otpadna ulja	13.518	7,23 %
Mineralni građevinski otpad i otpad od rušenja	7.161	3,83 %
Ostali mineralni otpad	6.775	3,62 %
Medicinski i biološki otpad	5.968	3,19 %
Zemlja	4.923	2,63 %
Kiseline, lužine i soli	4.407	2,36 %
Muljevi i tekući otpad od obrade otpada – sekundarni otpad	3.839	2,05 %
Otpad od izgaranja	2.199	1,18 %
Istrošena otapala	1.715	0,92 %
Otpad od jaružanja	1.522	0,81 %
Muljevi od industrijskih otpadnih voda	1.521	0,81 %
Miješani i nediferencirani materijali	1.484	0,79 %
Otpad koji sadrži PCB	22	0,01 %
Otpad od drva	15	0,01 %
Ukupno	186.956	100,00 %

Izvor: MINGOR

^a Statističke kategorije otpada – Klasifikacija otpada sukladno Uredbi (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2002. o statističkim podacima o otpadu

Izvor: MINGOR

Slika 7. Udjeli pojedinih vrsta opasnog otpada u ukupnoj količini opasnog otpada u RH, 2020.

Konačnim postupcima (energetska oporaba, recikliranje i odlaganje) se u RH u 2020. godini obradilo 99.037 tona opasnog otpada, dok je 18.760 tona direktno izneseno na obradu izvan RH. Preostalih 69.159 tona se u RH obradilo prethodnim postupcima prije oporabe/zbrinjavanja (rastavljanje, usitnjavanje miješanje, ponovno pakiranje itd.) za konačni postupak obrade u izvozu (Slika 8).

Izvor: MINGOR

Slika 8. Postupanje s opasnim otpadom u 2020. godini

U Tablici 5. u nastavku prikazane su količine i vrste otpada koje su se u 2020. godini obradile konačnim postupcima u RH. Najveće količine opasnog otpada obradile su se postupcima recikliranja i to uglavnom otpadna vozila i otpadna električna i elektronička oprema. Postupkom energetske oporabe obrađivala su se uglavnom otpadna ulja i kemijski otpad, dok se u posebno pripremljene kazete odložilo 3.497 tona otpada koji sadrži azbest.

Tablica 5. Količine opasnog otpada obrađene konačnim postupcima u RH u 2020. godini, po vrsti otpada

Vrsta otpada	Energetska oporaba (t)	Recikliranje (t)	Odlaganje (t)	Ukupno (t)
Otpadna vozila	0	46.757	0	46.757
Odbačena električna i elektronička oprema	22	28.687	0	28.709
Ostaci od sortiranja – sekundarni otpad	0	8.310	0	8.310
Otpadna ulja	6.786	167	0	6.953
Kemijski otpad	1.874	1.655	0	3.530
Ostali mineralni otpad	1	0	3.497	3.497
Mineralni građevinski otpad i otpad od rušenjaa	731	0	0	731
Istrošena otapala	0	331	0	331
Miješani i nediferencirani materijali	6	76	0	82
Muljevi od industrijskih otpadnih voda	19	52	0	71
Otpad od drva	0	34	0	34
Otpad od izgaranja	0	20	0	20
Kiseline, lužine i soli	0	11	0	11
Ukupno obrađeno konačnim postupcima u RH	9.440	86.100	3.497	99.037
Obrađeno postupcima predobrade u RH (nakon čega slijedi izvoz)				69.159
Direktno izvezeno				18.760
Ukupno				186.956

Izvor: MINGOR

^a Staklo, plastika i drvo koji sadrže ili su onečišćeni opasnim tvarima

2.2.3. Komunalni otpad

Statistika komunalnog otpada temelji se najvećim dijelom na podacima davatelja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) uključujući i podatke reciklažnih dvorišta (mobilnih i stacionarnih), podatke trgovaca na malo te podatke obrađivača otpada (uključujući i odlagališta otpada) koji se na godišnjoj razini prijavljuju u Informacijski sustav gospodarenja otpadom[8](Registar onečišćavanja okoliša, Odlagališta – obrazac OOO). Uz navedene podatke korišteni su i godišnji podaci izvoznika otpada te je izrađena procjena količina komunalnog otpada za stanovništvo neobuhvaćeno javnom uslugom.

Komunalni otpad definiran je ZGO-om kao mKO i odvojeno sakupljeni otpad iz kućanstava, uključujući papir i karton, staklo, metal, plastiku, biootpad, drvo, tekstil, ambalažu, otpadnu električnu i elektroničku opremu, otpadne baterije i akumulatore te glomazni otpad, uključujući madrace i namještaj te mKO i odvojeno sakupljeni otpad iz drugih izvora, ako je taj otpad sličan po prirodi i sastavu otpadu iz kućanstva, ali ne uključuje otpad iz proizvodnje, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i akvakulture, septičkih jama i kanalizacije i uređaja za obradu otpadnih voda, uključujući kanalizacijski mulj, otpadna vozila i građevni otpad, pri čemu se ovom definicijom ne dovodi u pitanje raspodjela odgovornosti za gospodarenje otpadom između javnih i privatnih subjekata. Navedena definicija usklađena je s točkom 2.b članka 3. Direktive 2008/98/EZ.

2.2.3.1. Nastali komunalni otpad

Od 2016. godine sve općine/gradovi (u daljnjem tekstu: JLS) obuhvaćene su javnom uslugom sakupljanja komunalnog otpada. U 2021. javnom uslugom bilo je obuhvaćeno 99,8 % stanovništva odnosno 0,2 % stanovništva nije bilo obuhvaćeno.

U razdoblju od 1995. do 2008. godine količine komunalnog otpada u RH su u porastu, nakon čega se do 2010. godine evidentira smanjenje nastalih količina kao posljedica gospodarske krize. Od 2011. do 2019. godine godišnje količine nastalog komunalnog otpada lagano osciliraju, te se kreću između 1,6 i 1,8 milijuna tona. U 2020. godini, kao posljedica pandemije bolesti COVID-19 uslijed koje je došlo do značajnog smanjenja rada uslužnog sektora (ograničenja rada i zatvaranje ugostiteljskih objekata, rada kulturnih djelatnosti te posljedično smanjen broj turističkih noćenja) količine komunalnog otpada bile su na vrijednosti iz 2014. godine. Ublažavanjem epidemioloških mjera i intenziviranjem aktivnosti uslužnog sektora u 2021. godini dolazi do porasta količine nastalog komunalnog otpada (1.766.560 t) na razinu iz 2018. godine (Slika 9).

Godišnja količina komunalnog otpada koja je nastala po stanovniku, u 2021. godini iznosila je 454 kg što je najveća vrijednost od 1995. godine. Navedeno se može pripisati korištenju podataka Popisa stanovništva 2021. godine koji je rezultirao značajno nižim vrijednostima od procjena stanovnika EUROSTAT-a, a koje su se koristile prilikom izračuna tijekom prethodnih godina. Godišnja količina koja nastaje po stanovniku u RH još uvijek je značajno niža od prosjeka EU 27 koji je prema posljednjim raspoloživim podacima za 2020. iznosio 505 kg/stanovniku.

Izvor: MINGOR

Slika 9. Godišnje količine komunalnog otpada nastale u
razdoblju od 1995. do 2021. u RH

Godišnje količine komunalnog otpada koje su nastale po stanovniku u 2021. godini na županijskoj razini kreću se između 253 kg i 672 kg, a odstupanja od prosječne vrijednosti za nacionalnu razinu (454 kg) bilježe se uglavnom kod priobalnih županija što se pripisuje utjecaju turizma (Slika 10).

Izvor: MINGOR

Slika 10. Godišnja količina nastalog komunalnog otpada po stanovniku u 2021. godini, po županijama

S porastom broja turističkih noćenja, u razdoblju od 2015. do 2019. godine količine komunalnog otpada koji nastaje u turizmu porasle su za 93 %. U 2020. godini, kao posljedica značajnog pada turističkih noćenja uzorkovanog pandemijom bolesti COVID-19 dolazi i do značajnog pada količina komunalnog otpada iz turizma i to na vrijednosti prije 2015. godine. U 2021. godini s porastom broja turističkih noćenja povećava se i količina komunalnog otpada iz turizma te iznosi 136.512 t (Tablica 6). U uspješnim turističkim godinama (poput 2017., 2018. i 2019.) prosječni udio komunalnog otpada iz turizma u ukupnoj godišnjoj količini komunalnog otpada iznosi 9,3 %.

Tablica 6. Količina komunalnog otpada iz turizma, 2015. – 2021.

Godina	Količina komunalnog otpada iz turizma (t)a	Udio u ukupnom komunalnom otpadu (%)
2015.	98.960	6,0
2016.	139.535	8,3
2017.	155.958	9,1
2018.	165.251	9,3
2019.	171.505	9,5
2020.	83.794	5,0
2021.	136.512	7,7

Izvor: MINGOR

^a Količine otpada iz turizma utvrđene korištenjem metodologije iz priručnika »Methodological work on measuring the sustainable development of tourism, Part 2: Manual on sustainable development indicators of tourism«, Europska komisija, 2006. Kao izvor podataka o broju noćenja korišten je sustav eVisitor (Informacijski sustav za prijavu i odjavu turista RH).

2.2.3.2. Odvojeno sakupljanje komunalnog otpada

Odvojeno sakupljanje pojedinih vrsta komunalnog otpada (prvenstveno papir, staklo, plastika, metal, biootpad) provodi se sakupljanjem putem spremnika na »kućnom pragu«, putem spremnika na javnim površinama, reciklažnih dvorišta, trgovine na malo te kroz uspostavljene nacionalne sustave za posebne kategorije otpada.

Od 2010. godine udio odvojeno sakupljenog komunalnog otpada je u stalnom porastu. Najveći porast udjela odvojenog sakupljanja komunalnog otpada evidentiran je u razdoblju od 2017. do 2021. godine i to za 15 postotnih bodova (Slika 11). Navedeno je rezultat kontinuiranog ulaganja u infrastrukturu za odvojeno prikupljanje komunalnog otpada poput spremnika za odvojeno prikupljanje s »kućnog praga«, reciklažnih dvorišta, vozila i opreme za odvojeno prikupljanje kao i intenziviranja jačanja svijesti javnosti o načinima i važnosti odvojenog sakupljanja otpada. Broj JLS koje su provodile odvojeno sakupljanje »s kućnog praga« porastao je s 457 JLS u 2017. na 519 JLS u 2021. godini. Time odvojeno sakupljanje »s kućnog praga« u 2021. nije uspostavljeno još u 37 JLS (7 %).

Izvor: MINGOR

Slika 11. Udio odvojeno sakupljenog komunalnog otpada i miješanog komunalnog otpada u razdoblju od 2010. do 2021. u RH

Unatoč značajnom porastu broja reciklažnih dvorišta (2015. – 34, 2021 – 348), količine komunalnog otpada odvojeno sakupljenog putem reciklažnih dvorišta na godišnjoj razini su još uvijek niske, te su iste u 2021. godini iznosile 63.173 tona što predstavlja povećanje od tek 5 % u odnosu na prethodnu godinu.

Ukupna količina odvojeno sakupljenog komunalnog otpada u 2021. godini iznosila je 761.683 tona od čega je u okviru javne usluge prikupljeno tek 300.079 tona, dok se ostatak koji nije sakupljen putem javne usluge odnosio na reciklabilni otpad sakupljen iz uslužnog sektora (škole, restorani, bolnice i dr.) te otpad sakupljen putem nacionalnih sustava za posebne kategorije otpada. Time je ukupna stopa odvojenog sakupljanja za RH u 2021. iznosila 43 %, dok je stopa odvojenog sakupljanja u okviru javne usluge iznosila tek 23 %.

Slijedom svega navedenoga potrebna su dodatna značajna ulaganja u informativno-obrazovne aktivnosti usmjerene na poticanje odvojenog sakupljanja otpada u okviru javne usluge te u izgradnju i opremanje dodatnih reciklažnih dvorišta i nabave opreme i vozila za prijevoz otpada uključujući i plovila.

U količinama odvojeno sakupljenog komunalnog otpadu najveći udio čini otpadni papir i karton, glomazni otpad i biootpad (Slika 12).

Izvor: MINGOR

Slika 12. Odvojeno sakupljeni komunalni otpad u 2021.,
po vrstama

Količina nastalog miješanog komunalnog otpada u 2021. godini iznosila je 1.004.877 tona odnosno 57 % ukupne količine komunalnog otpada (Slika 13). Evidentna je veza između povećanja odvojenog sakupljanja komunalnog otpada, provođenja mjera koje potiču odvojeno sakupljanje i smanjenja nastanka miješanog komunalnog otpada odnosno njegova udjela u ukupnim proizvedenim količinama komunalnog otpada.

Slika 13. Količine miješanog otpada u odnosu na ukupno nastalu količinu komunalnog otpada i stopu odvojenog sakupljanja komunalnog otpada u razdoblju od 2015. do 2021. godine

Procijenjeni sastav miješanog komunalnog otpada izrađen je 2015. godine u okviru projekta »Izrada jedinstvene metodologije za analize sastava komunalnog otpada, određivanje prosječnog sastava komunalnog otpada u Republici Hrvatskoj i projekcija količina komunalnog otpada«[9](Hrvatska agencija za okoliš i prirodu) (Slika 14). Sastav je utvrđen temeljem provedenih analiza sastava otpada pojedinih JP(R)S i JLS u razdoblju od 2008. do 2014. godine. S obzirom da se od tog razdoblja promijenio sastav miješanog komunalnog otpada, u narednom razdoblju potrebno je utvrditi novi sastav miješanog komunalnog otpada, te isto ponavljati.

Slika 14. Procijenjeni sastav miješanog komunalnog otpada u RH u 2015. godini[10](Metodologija za određivanje sastava i količina komunalnog odnosno miješanog komunalnog otpada, Agencija za zaštitu okoliša, 2015. godina)

2.2.3.3. Gospodarenje komunalnim otpadom

Količine kao i udio oporabljenog/recikliranog komunalnog otpada su u kontinuiranom porastu (Slika 15). Od ukupne količine odvojeno sakupljenog otpada u 2021. godini 74 % (560.153 tona) je oporabljeno, dok je preostala količina uglavnom odložena na odlagalištima otpada (direktno ili kao izdvojeni neciljani materijali i nečistoće nakon obrade otpada) ili u manjem udjelu privremeno uskladištena. Time je stopa oporabe iznosila 32 %. Stopa recikliranja iznosila je 31 % što je za 2 postotna boda više od 2020. godine. Propisani EU cilj je do 2020. najmanje 50 % ukupne mase otpada proizvedenog u kućanstvima i otpada iz drugih izvora čiji tokovi otpada su slični toku otpada iz kućanstva, uključujući barem papir, metal, plastiku i staklo, oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu (PU) (Slika 15).

Izvor: MINGOR

Slika 15. Stopa recikliranja i stopa odlaganja u razdoblju od 2010. do 2021. godine u odnosu na propisane ciljeve, RH

Za utvrđivanje mase recikliranog otpada od izvještajne godine 2020. primjenjuje se metodologija propisana Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2019/1004 оd 7. lipnja 2019. o utvrđivanju pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka o otpadu u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Provedbene odluke Komisije C(2012) 2384) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2019) 4114). (SL L 163, 20. 6. 2019.)

Prema navedenoj metodologiji masa recikliranog komunalnog otpada računa se kao masa komunalnog otpada koja ulazi u postupak recikliranja, a koja uključuje samo količine komunalnog otpada koje se u određenom postupku recikliranja prerađuju u proizvode, materijale ili tvari koje nisu otpad odnosno količine u koje se ne ubrajaju izdvojene primjese iz otpada koje nisu željeni materijal za daljnje recikliranje. Prosječni udio neciljanih materijala i nečistoća izdvojenih iz odvojeno sakupljenog komunalnog otpada iznosio je u 2020. godini 14 %, a u 2021. 13 %[11](Izvješće o komunalnom otpadu za 2021. godinu, MINGOR).

Po stopi oporabe najuspješnije su županije sjeverozapadne Hrvatske, Međimurska županija (55 %), Varaždinska županija(48 %) i Koprivničko-križevačka županija (45 %), dok su županije s najnižim vrijednostima stope oporabe smještene u priobalju: Ličko-senjska županija (19 %) i Zadarska županija (20 %) (Slika 16).

Izvor: MINGOR

Slika 16. Procijenjene stope oporabe komunalnog otpada po županijama u 2021.

Porast stope oporabe komunalnog otpada rezultira smanjenjem količine komunalnog otpada odloženog na odlagališta otpada. U 2021. godini odloženo je ukupno 1.029.725 tona komunalnog otpada, od čega 4.290 tona u Bosni i Hercegovini (BiH). Stopa odlaganja iznosila je 58 %.

Pored 32 % oporabljenog i 58 % odloženog komunalnog otpada, preostalih 10 % upućeno je na ostale postupke obrade i to uglavnom u postrojenja na mehaničko-biološku obradu otpada (MBO), dok se zanemarivi dio odnosi na druge postupke predobrade, privremeno skladištenje i procijene za neobuhvaćeni dio stanovništva za koje nije moguće utvrditi postupanje. Slika 17 daje prikaz gospodarenja s komunalnim otpadom u razdoblju od 2010. do 2021. godine.

Izvor: MINGOR

Slika 17. Gospodarenje s komunalnim otpadom u razdoblju od 2010. do 2021. godine, RH

2.2.3.4. Biorazgradivi komunalni otpad

Biorazgradivi otpad je svaki otpad ili dio otpada koji podliježe anaerobnoj ili aerobnoj razgradnji, kao što je otpad iz vrtova, otpad od hrane te papir i karton. ZGO definira cilj prema kojem najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada čije odlaganje u kalendarskoj godini se može dopustiti svim dozvolama za gospodarenje otpadom u RH iznosi 264.661 tona, što je 35 % mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog u 1997. godini. Navedeno je u skladu s Direktivom 1999/31/EZ.

U razdoblju od 1997. do 2010. godine trend količina odloženog biorazgradivog komunalnog otpada prati trend nastajanja biorazgradivog komunalnog otpada, nakon čega dolazi do razdvajanja veze između nastalih i odloženih količina (Slika 18) odnosno nastale količine rastu, dok se količine odloženog biorazgradivog komunalnog smanjuju. Navedeno je rezultat provođenja mjera odvojenog sakupljanja komunalnog otpada i porasta stope oporabe.

Izvor: MINGOR

Slika 18. Nastali i odloženi biorazgradivi komunalni otpad za razdoblje od 1997. do 2021. u odnosu na ciljanu količinu

U 2021. godini odloženo je 594.107 tona biorazgradivog komunalnog otpada čime je ciljana vrijednost propisana ZGO-om premašena za 329.446 tona. U nastavku se daje tablični pregled količina nastalog i odloženog biorazgradivog komunalnog otpada u razdoblju od 1997. do 2021. godine (Tablica 7).

Tablica 7. Količine nastalog i odloženog biorazgradivog komunalnog otpada u razdoblju od 1997. do 2021. godine

	Nastali biorazgradivi komunalni otpad (t)	Odloženi biorazgradivi komunalni otpad (t)
1997.	756.175	756.175
2000.	873.538	863.538
2004.	878.131	863.131
2005.	971.085	952.969
2006.	1.048.667	1.024.323
2007.	1.084.016	1.053.336
2008.	1.126.899	1.088.196
2009.	1.104.126	1.068.825
2010.	1.012.651	963.889
2011.	1.017.519	937.375
2012.	1.078.696	892.049
2013.	1.103.593	870.434
2014.	1.083.596	819.757
2015.	1.070.783	828.564
2016.	1.071.788	831.977
2017.	1.091.066	801.238
2018.	1.109.011	744.506
2019.	1.132.614	679.080
2020.	1.058.703	596.013
2021.	1.101.925	594.107

2.2.4. Biootpad

Biootpad je biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad iz prehrambene industrije.

Nakon ustaljenih godišnjih vrijednosti količina nastalog biootpada koje su u razdoblju od 2017. do 2019. godine iznosile u prosjeku 597.467 tona, u 2020. i 2021. godini evidentira se pad vrijednosti od 558.872 tone i 584.536 tona (Slika 19) kao posljedica smanjenja količina nastalog miješanog komunalnog otpada. Do spomenutog pada došlo je zbog smanjene aktivnosti gospodarskog sektora uslijed pandemije bolesti COVID-19, a djelomično i kao rezultat provedbe informativno-izobraznih aktivnosti usmjerenih na sprječavanje nastanka otpada te podjele kućnih kompostera. Do kraja 2021. godine podijeljeno je ukupno 66.629 kompostera na području 111 JLS (20 %). Također, evidentiran je i pozitivan pomak u odvojenom sakupljanju biootpada. Stopa odvojenog sakupljanja biootpada je u razdoblju od 2017. do 2021. godine porasla za 13 postotnih bodova odnosno s 23 % u 2017. godini na 36 % u 2021. godini. Unatoč značajnom porastu odvojenog sakupljanja, postignuta stopa je još uvijek niska, te je potrebno intenzivirati gore navedene postojeće aktivnosti.

Izvor: MINGOR

Slika 19. Količine nastalog biootpada i udio odvojenog
sakupljanja u razdoblju od 2017. do 2021. godine

U ukupnim nastalim količinama biootpada, biootpad iz komunalnog otpada čini znatan udio od oko 87 %. U razdoblju od 2012. do 2019. godine količine komunalnog biootpad iznosile su oko 530.000 tona, dok se kao i kod ukupnih količina u 2020. i 2021. godini evidentira pad na prosječnu vrijednost od oko 490.000 tona odnosno za 7,5 %.

U 2021. godini nastalo je 494.583 tona biootpada. Odvojeno sakupljanje provodilo se u svim županijama, ali na području svega 215 JLS (39 % svih JLS). Riječ je o povećanju za 23 JLS u odnosu na prethodnu godinu (192 JLS). Odvojeno je sakupljeno 122.175 tona biootpada iz komunalnog otpada odnosno 25 % nastalih količina, što je porast za 1 postotni bod u odnosu na 2020. godinu.

Navedena stopa odvojeno sakupljenog komunalnog otpada koja se izdvoji na mjestu nastanka je vrlo niska kao i broj JLS koje provode odvojeno sakupljanje te frakcije komunalnog otpada. Potrebna su daljnja ulaganja u infrastrukturu za odvojeno sakupljanje i obradu biootpada. Paralelno s uspostavom sustava za obradu biootpada potrebno je intenzivno provoditi edukaciju o važnosti odvojenog sakupljanja biootpada.

Oporabljeno je (uglavnom kompostiranje i anaerobna digestija) oko 20 % nastalog biootpada iz komunalnog otpada (97.198 tona) što je jednako udjelu iz prethodne godine (Slika 20).

*Oporabljene količine, bez nečistoća i neciljanih materijala

Izvor: MINGOR

Slika 20. Nastali komunalni biootpad i gospodarenje s istim u razdoblju od 2012. do 2021.

Procjenjuje se da je u 2021. godini na odlagalištima završilo 328.847 t biootpada iz komunalnog otpada (odvojeno sakupljeni i kao sastavni dio miješanog komunalnog otpada) tj. oko 66 % nastale količine. Preostale količine su uglavnom obrađene u CGO-ima kao sastavni dio miješanog komunalnog otpada mehaničko-biološkim postupkom obrade, a manji dio je privremeno uskladišten.

2.2.5. Mulj iz uređaja za pročišćavanje
komunalnih otpadnih voda

U razdoblju od 2012. do 2021. godine količine otpadnog mulja[12](Ključni broj otpada: 19 08 05 – muljevi od obrade urbanih otpadnih voda, Kataloga otpada, Dodatak X. Pravilnik o gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, broj 106/22)) koji nastaje na uređajima za pročišćavanje otpadnih komunalnih voda porasle su za 39 %, odnosno s 17.987 tona suhe tvari u 2012. godini na 25.074 tona suhe tvari u 2021. godini (Slika 21). Navedeni porast može se pripisati izgradnji sustava vodoopskrbe i odvodnje, uključujući i uređaje za pročišćavanje otpadnih komunalnih voda. U 2021. godini, u ukupno nastaloj količini mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih komunalnih voda 63 % činio je mulj s uređaja za pročišćavanje otpadnih komunalnih voda grada Zagreba.

Slika 21. Nastale količine mulja iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda od 2012. do 2021.

U razdoblju od 2012. do 2020. godine najveća količina ove vrste mulja uglavnom se skladištila na lokacijama uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i odlagala na odlagališta otpada.

U 2021. godini oko 63 % (15.815 tona suhe tvari) nastalog mulja iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda je nakon miješanja sa zemljom i kamenjem iskorišteno kao prekrivka i rekultivirajući materijal na odlagalištima otpada. Oko 12 % (3.034 tona suhe tvari) je reciklirano postupkom miješanja u određenom omjeru s pepelom u svrhu dobivanja stabiliziranog materijala za daljnju uporabu u građevinske ili neke druge svrhe. U kompostanama je obrađeno 9 % (2.216 tona suhe tvari), a u bioplinskim postrojenjima oko 8 % (1.972 tona suhe tvari), dok se u poljoprivredi iskoristilo oko 3 % (698 tona suhe tvari) nastalih količina. Na odlagalištima je završilo oko 2 % (625 tona suhe tvari) nastale količine mulja, a energetski je oporabljeno svega 0,1 % (32 tona suhe tvari). Ostale količine nastalog mulja (manje od 3 %, 682 tona suhe tvari) su bile uglavnom privremeno uskladištene na lokacijama uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (Slika 22).

Izvor: MINGOR

Slika 22. Postupanje s muljem iz uređaja za pročišćavanje
komunalnih otpadnih voda u 2021. godini

U razdoblju od 2015. do 2018. godine količine obrađenog mulja od komunalnih otpadnih voda i industrijskih otpadnih voda, korištene u poljoprivredi su bile u porastu, a u razdoblju od 2019. do 2021. godine bilježi se trend smanjenja za 62 % u odnosu na 2018. godinu. U 2021. godini količina mulja od komunalnih otpadnih voda činila je 85 % ukupne količine mulja koji se koristio u poljoprivredi. Posljedica smanjenja korištenja mulja u poljoprivredi je stupanje na snagu Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (»Narodne novine«, broj 71/19.), kojim se, sukladno članku 6. ne dopušta korištenje muljeva u poljoprivredi na površinama za proizvodnju hrane te Uredbe (EU) 2019/1009 Europskog Parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o utvrđivanju pravila o stavljanju gnojidbenih proizvoda EU-a na raspolaganje na tržištu te o izmjenama uredaba (EZ) br. 1069/2009 i (EZ) br. 1107/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2003/2003 (SL L 170, 25. 6. 2029.) kojom je zabranjena uporaba aerobno obrađenog mulja u poljoprivredi kao gnojidbenog proizvoda.

2.2.6. Morski otpad

Morski otpad predstavlja jednu od najbrže rastućih globalnih prijetnji morskim ekosustavima sa velikim okolišnim i gospodarskim posljedicama, a veliki udio količina odnosi se na plastični otpad koji zbog svoje dugovječnosti predstavlja najveću opasnost za morski život, okoliš i ljudsko zdravlje. Otpad dospijeva u more uslijed ljudskih aktivnosti na kopnu ili moru, odnosno zbog nedostataka i propusta u sustavu gospodarenja otpadom. Nesavjesnim ponašanjem otpad dospijeva u morski okoliš i pojavljuje se kao plutajući na površini mora, ispod površine mora (u vodenom stupcu), na morskom dnu, te naplavljen na obali. Procjenjuje se da oko 80 % otpada u more dospijeva iz kopnenih izvora i aktivnosti s kopna, primjerice komunalni otpad s nepropisnih odlagališta, ispiranjem u more oborinskim vodama odnosno ispuhivanje s obala za vrijeme oluja i nevremena, odvodi i kanalizacije, donosi rijekama, te kao nusprodukt ekstenzivnih i nekontroliranih turističkih aktivnosti i slično. Oko 20 % morskog otpada završava kao rezultat neodgovornih aktivnosti u pomorskom prometu (kao nautičkog turizma) i ribarstvu. Tim više što su trendovi proizvodnje plastike u stalnom porastu, dodatni problem plastičnog otpada, kao najzastupljenijeg u prirodi je što se s vremenom ne razgrađuje nego se raspada na sitne komadiće, tzv. mikroplastiku. Ona predstavlja iznimnu i dalekosežnu prijetnju za okoliš i živa bića s obzirom da potencijalno može dospjeti u hranidbeni lanac. Smatra se da čak oko 80 % ukupnog otpada na Mediteranu čini mikroplastika koja nastaje raspadanjem i usitnjavanjem plastičnog otpada koji je već prisutan u moru. Problematika sprječavanja i smanjivanja unosa morskog otpada u more i morske ekosustave treba biti integralni i neizostavni dio gospodarenja otpadom na kopnu. Sprječavanje i smanjivanje unosa morskog otpada u more i morske ekosustave uključuje jačanje sustava gospodarenja otpadom na kopnu u RH kojim se zahtijeva implementacija i unapređenje sustava održivog gospodarenja otpadom, tj. aktivnosti sprječavanja nastanka otpada s fokusom na specifičnostima na obali i otocima, posebice u vezi sa smanjenjem korištenja jednokratne plastike.

U RH se od sredine 2017. godine provodi sustavno praćenje i promatranje (monitoring) morskog otpada te se primjenjuje model praćenja svih elemenata morskog otpada, od onog naplavljenog na plažama, preko plutajućeg na površini mora, potonuloga na morskom dnu, do mikroplastike u pješčanom sedimentu na plažama, površini mora i u probavnom traktu morskih životinja, u okviru Odluke o donošenju Akcijskog programa Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem: Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog mora (2021. – 2026.) (»Narodne novine«, broj 28/21.). Svi definirani parametri prate se na za to određenim lokacijama provođenjem specifične metodologije koja ovisi o pojedinoj skupini otpada koji se promatra/prati te obuhvaćaju određivanje i analizu stanja praćenih pokazatelja.

Tijekom monitoringa količine i sastava krupnog otpada naplavljenog na obali u 2018. godini na lokacijama (plaže Nin, Stončica na otoku Visu, te Prapratno kod Stona na poluotoku Pelješcu) prikupljeno je, klasificirano i uklonjeno ukupno 1.889 različitih komada morskog otpada. Na svim istraživanim područjima većina zabilježenih predmeta bila je izrađena od umjetnih polimernih materijala (plastika – 98 % ukupno zabilježenih predmeta). U drugoj kategoriji po zastupljenosti su predmeti od drva (1,6 %), te predmeti od stakla/keramike (1 %), predmeti od metala (1 %), gume (0,6 %), tekstila (0,4 %) te papira (0,3 %). Od ukupno prikupljenih predmeta samo je oko 0,1 % klasificirano kao neidentificirano i/ili kao kemikalije.

Za potrebe monitoringa plutajućeg otpada na površini mora u 2020. godini provedena su istraživanja na tri lokacije (Hvarski kanal, Mljet, Dugi otok). Plastika je bila najzastupljenija kategorija plutajućeg otpada, kako na pojedinačnim lokacijama, tako i u ukupnom udjelu (95,89 % – 100 %). Uglavnom prevladavaju predmeti veličine od 2,5 do 10 cm. Ukupni sastav različitih kategorija krutog otpada na tri lokacije praćenja u 2020. godini prikazan je na Slici 23.

Izvor: IOR, MINGOR

Slika 23. Ukupni sastav različitih kategorija krutog otpada
na površini mora prema sezoni uzorkovanja
tijekom monitoringa 2020. godine

Monitoring otpada nataloženog na morskom dnu proveden je 2020. godine na ukupno tri lokacije (sjeverni Jadran, srednji Jadran i južni Jadran).

Slika 24 daje prikaz brojnosti otpada (komad po km²) u morskom dnu prema vrstama otpada.

Izvor: IOR, MINGOR

Slika 24. Brojnost otpada (komad po km²) u morskom dnu u 2020. godini prema vrstama otpada

Uzorci mikrootpada/mikroplastike iz sedimenta na pješčanim plažama uzeti su u 2018. godini s četiri lokacije duž istočne obale Jadranskog mora: plaže Nin, Zaglava na otoku Visu, ušća Neretve i Prapratnog na Pelješcu. Iz sedimenta sa četiriju istraživanih plaža ukupno je izdvojeno 85 komada otpada većeg od 5 mm, od čega 53 komada plastičnog otpada, 27 komada stakla i keramike, tri komada metala i dva komada tekstila. S obzirom da su plaže Prapratno i Zaglav smještene s južne strane Pelješca, odnosno otoka Visa, te su izložene intenzivnijem donosu otpada morskim strujama i južnim vjetrovima očituje se veća koncentracija čestica mikroplastike u sedimentu, kao i njenom sastavu od lokacija Nin i ušće Neretve. U uzorcima sedimenta zabilježeno je ukupno 167 čestica mikroplastike veličine 1 – 5 mm. Na svim su lokacijama najbrojniji uglati plastični fragmenti (50 – 56 %), a prisutni su i filmovi i filamenti.

Uzorci mikroplastike s površine mora prikupljani su od 2017. do 2020. godine na tri transekta: u Hvarskom kanalu, uz južnu stranu otoka Mljeta i uz južnu stranu Dugog otoka. Na svim lokacijama zabilježene su uglavnom ujednačene koncentracije čestica i to manje od 50.000 N/km². Iznimno je u rujnu 2018. godine s južne strane otoka Mljeta zabilježena povišena koncentracija mikroplastike (84.615 N/km²) te u lipnju 2019. godine u Hvarskom kanalu (koncentracija od 208.854 N/km²). Sastav mikroplastike se razlikovao između godina prema udjelu pojedinih čestica. Ukupno gledano, fragmenti su najzastupljenija kategorija mikroplastike te se njihov udio kreće od 29 – 92 %. Njihov je udio bio najizraženiji tijekom rujna 2017. godine i to na svim lokacijama (80 – 92 %), dok je istovremeno zabilježen najmanji udio filmova (< 8 %). Tijekom ostalih uzorkovanja, dominacija u ukupnom broju izmjenjivala se između fragmenata i filmova, kojima se udio kretao između 17-58 %. Ipak najveći udio filmova zabilježen je tijekom srpnja 2020. godine (> 50 %). Filamenti su treća kategorija mikroplastike koja je zabilježena u gotovo svim uzorcima, a udio im se kretao od 1-27 %.

S obzirom na to da se radi o relativno novim pokazateljima, ekološki status nije moguće odrediti jer nisu određene klase stanja okoliša dok su spoznaje o ovom pokazatelju još uvijek vrlo oskudne. Jedan od glavnih nedostataka vrednovanja u odnosu na utjecaj na okoliš jest i još uvijek nerazrađeni sustav graničnih vrijednosti, što je izraženo i na razini EU. Također, budući da se tek od 2017. godine počelo provoditi sustavno praćenje morskog otpada, procjenu stanja nije moguće izvršiti zbog nepostojanja dužeg niza podataka, a time ni predložiti kvantitativne ciljeve koji bi upućivali na to da je stanje takvo da svojstva i količine morskog otpada ne štete morskom okolišu i okolišu obalnog područja odnosno ocjeniti postizanje dobrog stanja okoliša s obzirom na otpad u moru.

2.2.7. Posebne kategorije otpada

Osim podataka sadržanih u Informacijskom sustavu gospodarenja otpadom, za analizu stanja gospodarenja posebnim kategorijama otpada, korišteni su i podaci FZOEU prikupljeni putem evidencije vezane za sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda.

ZGO definira posebne kategorije otpada kao tokove otpada za koje se propisuju posebni uvjeti gospodarenja. Sljedeće vrste otpada proglašene su posebnim kategorijama otpada:

1. otpadni tekstil i obuća

2. otpadna ambalaža

3. otpadne gume

4. otpadna ulja

5. otpadne baterije i akumulatori

6. otpadna vozila

7. građevni otpad i otpad koji sadrži azbest

8. medicinski otpad

9. otpadna električna i elektronička oprema

10. otpad iz proizvodnje titan dioksida

11. otpadni poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili

12. plastika za jednokratnu uporabu i ribolovni alati koji sadrže plastiku.

Za šest posebnih kategorija otpada (otpadna ambalaža, otpadne gume, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori, otpadna vozila, otpadna električna i elektronička oprema) organiziran je sustav proširene odgovornosti proizvođača proizvoda u obliku naknade koja se naplaćuje proizvođačima za stavljanje proizvoda na tržište RH od kojih na kraju životnog vijeka proizvoda nastaje posebna kategorija otpada za koju je uspostavljen sustav odvojenog sakupljanja i obrade otpada.

Nakon uspostave sustava proširene odgovornosti proizvođača proizvoda bilježi se intenzivan razvoj i značajan rast sakupljenih i obrađenih količina posebnih kategorija otpada.[13](Sustavi proširene odgovornosti proizvođača proizvoda počeli su se uvoditi 2005. godine) Od 2015. godine nadalje dolazi do stagnacije sakupljenih i oporabljenih količina kod svih posebnih kategorija otpada, izuzev u sustavu otpadnih vozila koji bilježi konstantan i značajan rast sakupljenih količina do 2020. godine. Stagnaciju je tijekom 2020. i 2021. godine djelomično uzrokovala i pandemija bolesti COVID-19 virusom, koja je utjecala na smanjenje gospodarske aktivnosti, ali općenito bi ista mogla ukazivati i na dostizanje maksimuma u okviru postojećih kapaciteta i načina organizacije sustava.

Uspostavom okvira za kružno gospodarstvo, za određene posebne kategorije otpada (ambalažni otpad, građevni otpad, otpadne baterije i akumulatori, otpadna električna i elektronička oprema i otpadna vozila) postavljeni su ambiciozni ciljevi skupljanja i/ili oporabe/recikliranja što zahtjeva unaprjeđenje postojećih sustava odvojenog sakupljanja otpada, i poticanje novih naprednih tehnologija sakupljanja, oporabe i recikliranja. Navedeno uključuje osiguravanje novih učinkovitijih modela odvojenog sakupljanja, poticanje širenja i modernizacije postojećih kapaciteta za oporabu i/ili recikliranje te izgradnju novih postrojenja za vrste otpada i materijale za koje trenutno ne postoje nikakva postrojenja za obradu.

Prikaz sakupljenih količina posebnih kategorija otpada od 2015. do 2021. godine prikazan je u Tablici 8.

2.2.7.1. Otpadni tekstil i obuća

U razdoblju od 2015. do 2019. godine bilježi se kontinuirano povećanje ukupnih količina nastalog otpadnog tekstila i otpadne obuće. U 2020. godini, zbog smanjenja gospodarske aktivnosti uslijed pandemije bolesti COVID-19 dolazi i do smanjenja ukupne količine proizvedenog otpadnog tekstila i otpadne obuće za 12 % u odnosu na 2019. godinu. U 2021. godini ponovo se bilježi porast količine nastalog tekstilnog otpada, no još uvijek se ne dostižu vrijednosti iz 2015. godine. Procijenjena ukupna količina nastalog otpadnog tekstila i otpadne obuće u 2021. godini iznosila je 55.638 tona (Slika 25).

Količine odvojeno sakupljenog otpadnog tekstila i otpadne obuće u razdoblju od 2015. do 2021. godine također su u kontinuiranom porastu, uz iznimku u 2020. godini. Porast stope odvojenog sakupljanja u promatranom razdoblju iznosi osam postotnih bodova.

U 2021. godini odvojeno je sakupljeno 12.826 tona otpadnog tekstila i otpadne obuće, odnosno 23 % ukupno nastale količine.

Slika 25. Nastali i odvojeno sakupljeni otpadni tekstil i obuća u razdoblju od 2010. do 2021. godine

U miješanom komunalnom otpadu završilo je 37.281 tona, u glomaznom otpadu 5.163 tone i u otpadnim vozilima 368 tona (Tablica 9). Iz navedenih složenih vrsta svega se 2 % otpadnog tekstila i obuće izdvoji i uputi na recikliranje, dok ostatak u sklopu glomaznog otpada i miješanog komunalnog otpada završi na odlagalištima otpada i postrojenjima za MBO.

Tablica 9. Procijenjena ukupna količina nastalog otpadnog tekstila i otpadne obuće za 2021. godinu

Porijeklo	Količina (t)
Odvojeno sakupljeno	12.826
U miješanom komunalnom otpadu	37.281
U glomaznom otpadu	5.163
U otpadnim vozilima	368
Ukupno nastalo	55.638

Od ukupne količine odvojeno sakupljenog otpadnog tekstila i otpadne obuće, u 2021. godini 75 % (9.558 tona) je obrađeno u RH i to uglavnom postupcima recikliranja i pripremnim postupcima za recikliranje (60 %), oko 7 % je spaljeno uz energetsku oporabu, 15 % je odloženo na odlagalištima otpada dok je oko 19 % bilo privremeno uskladišteno. U izvozu je završilo 25 % (3.268 tona) odvojeno sakupljenog otpadnog tekstila i otpadne obuće i to uglavnom na spaljivanju s energetskom oporabom, a manji dio na recikliranju.

Obrađivači RH su na obradu uvezli 2.317 tona otpadnog tekstila i otpadne obuće iz drugih zemalja.

Na slici 26. se daje pregled postupanja s ukupnim količinama nastalog otpadnog tekstila i obuće u 2021. godini.

Slika 26. Postupanja s ukupnim količinama nastalog otpadnog tekstila i obuće u 2021. godini

U 2021. godini ukupno je 159 tvrtki posjedovalo dozvolu za gospodarenje otpadnim tekstilom i otpadnom obućom. Najveći broj tvrtki jesu komunalne tvrtke čije dozvole obuhvaćaju gotovo sve vrste komunalnog otpada, pa tako i otpadni tekstil i otpadnu obuću[14](Ključni broj otpada iz Kataloga otpada (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2022_09_106_1552.html 10 i 20 01 11). Dozvole se većinom odnose na sakupljanje i skladištenje, a ukoliko se odnose na postupke oporabe (R) najčešće se radi o postupcima razvrstavanja odnosno pripreme radi upućivanja na daljnje postupke korištenja ili oporabe (u zemlji ili inozemstvu).

2.2.7.2. Otpadna ambalaža

Pregled količina ambalaže stavljene na tržište, od 2015. (215.534 tona) do 2019. godine (301.099 tona) pokazuje trend porasta, dok u 2020. godini (267.234 tona) pokazuje smanjenje količine od 11 % u odnosu na prethodnu godinu kao posljedicu smanjene gospodarske aktivnosti zbog pandemije bolesti COVID-19. Količina od 291.630 tona ambalaže stavljena na tržište u 2021. godini pokazuje povratak rastućeg trenda iako količina iz 2019. nije premašena.

Najzastupljeniji ambalažni materijali stavljeni na tržište u 2021. su papir/karton s udjelom od 35,32 %, zatim plastika s udjelom od 24,26 % te staklo s udjelom od 23,70 % (Slika 27).

*višeslojna (kompozitna ambalaža), ostali ambalažni materijali

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Slika 27. Zastupljenost ambalaže stavljene na tržište
u 2021. godini po materijalima

U razdoblju od 2015. do 2018. godine količine sakupljene otpadne ambalaže te oporabljene/reciklirane u okviru sustava FZOEU su u laganom porastu, dok se od 2019. do 2021. godine bilježi stag­nacija.

Ukupno je u 2021. godini u sklopu sustava kojim upravlja FZOEU sakupljeno 156.227 tona otpadne ambalaže odnosno 54 % količine stavljene na tržište. Od navedene sakupljene količine oporabljeno je 150.029 tona, a reciklirano 148.191 tona. Vrijednost stopa oporabe i recikliranja od 51 % pokazuje da ciljevi od 60 % za oporabu i 55 % za recikliranje nisu postignuti (Slika 28).

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Slika 28. Količine ambalaže stavljene na tržište, količine sakupljene, oporabljene i reciklirane otpadne ambalaže u okviru sustava FZOEU, te stope recikliranja i oporabe u razdoblju od 2015. do 2021. godine

Ipak, pojedinačni ciljevi stope recikliranja u 2021. godini dostignuti su za otpadnu ambalažu od kartona/papira, polimera i drva, a za otpadnu ambalažu od stakla vrijednost je nadomak dostizanja cilja. Za otpadnu ambalažu od metala vrijednost stope recikliranja je još uvijek vrlo niska (Tablica 10).

Tablica 10. Ostvarene stope recikliranja po ambalažnim materijalima za razdoblje od 2015. do 2021. godine uz prikaz zadanih ciljeva

Vrsta ambalažnog otpada	CILJ	2015.	2016.	2017.	2018.	2019.	2020.	2021.
KARTON/PAPIR	60 %	89 %	82 %	84 %	70 %	74 %	91 %	74 %
STAKLO	60 %	65 %	56 %	57 %	61 %	51 %	54 %	55 %
AL/FE	50 %	14 %	16 %	16 %	20 %	19 %	18 %	25 %
POLIMERI	23 %	46 %	41 %	37 %	37 %	36 %	34 %	34 %
DRVO	15 %	3 %	3 %	3 %	4 %	3 %	4 %	16 %

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Trenutno sustav gospodarenja otpadnom ambalažom ne obuhvaća u zadovoljavajućoj mjeri sve vrste otpadne ambalaže. Tako ambalaža onečišćena opasnim tvarima nije dio postojećeg sustava proširene odgovornosti proizvođača kojim upravlja FZOEU dok za višeslojnu (kompozitnu) ambalažu ne postoje kapaciteti za obradu.

2.2.7.2.1. Povratna (višekratna) ambalaža

S obzirom da korištenje višekratne ambalaže predstavlja najbolji instrument u smanjenju količina ambalažnog otpada potrebno je u što većoj mjeri poticati stavljanje na tržište i korištenje povratne ambalaže. Ista se u najvećoj mjeri odnosi na ambalažu od napitaka te je potrebna daljnja edukacija potrošača o prednostima korištenja višekratne ambalaže kroz mjere podizanja svijesti o upotrebi višekratne ambalaže i poticanja industrije koja proizvodi i stavlja na tržište proizvode u višekratnoj ambalaži kroz razne instrumente poticaja koje je potrebno definirati u narednom razdoblju.

Tako je u razdoblju od 2017. do 2021. godine na tržište stavljeno prosječno oko 4,5 % višekratne ambalaže u odnosu na ukupnu količinu ambalaže, uz kretanje od 2,69 – 7,55 % (Tablica 11).

Predviđenim mjerama je potrebno u narednom planskom razdoblju osigurati da od ukupne količine ambalaže stavljene na tržište bude stavljeno najmanje 5 % proizvoda u višekratnoj ambalaži / 5 % višekratne ambalaže.

Tablica 11. Udio višekratne ambalaže stavljene na tržište od 2017. do 2021.

Godina	Ukupno stavljeno na tržište (tona)	Višekratna ambalaža (tona)	Udio višekratne u odnosu na ukupno stavljeno na tržište
2017.	263.678	9.649	3,66 %
2018.	277.164	9.705	3,50 %
2019.	301.099	22.736	7,55 %
2020.	267.234	14.965	5,60 %
2021.	291.630	7.853	2,69 %
Ukupno	1.400.806	64.909	4,63 %

2.2.7.2.2. Plastične vrećice za nošenje

Odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o ambalaži i otpadnoj ambalaži (»Narodne novine«, broj 116/17.) kojim su prenesene odredbe Direktive (EU) 2015/720 Europskog parlamenta i VIjeća od 29. travnja 2015. o izmjeni Direktive 94/62/EZ u pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje (SL L 115, 6. 5. 2015.), od 2018. godine za proizvođača plastičnih vrećica za nošenje propisana je obveza dostave izvješća FZOEU o godišnjim količinama stavljenim na tržište RH po kategorijama (Tablica 12).

Obvezna naplata plastičnih vrećica za nošenje debljine stjenki od 15 do 50 mikrona u RH nastupila je 1. siječnja 2019., a zabrana njihovog stavljanja na tržište RH od 1. siječnja 2022. Rezultat ovih mjera je pad potrošnje u usporedbi sa 2019. godinom u kategorijama za koje su propisane mjere za smanjenje potrošnje (Slika 29). U odnosu na 2020. godinu zabilježena je povećana potrošnja, ali 2020. godina se ne može smatrati referentnom godinom iz razloga opće smanjene potrošnje zbog pandemije bolesti COVID-19.

Tablica 12. Količine plastičnih vrećica za nošenje stavljenih na tržište RH u razdoblju od 2018. do 2021. godine po kategorijama

Kategorija plastičnih vrećica za nošenje	2018. (t)	2019. (t)	2020. (t)	2021. (t)
Vrlo lagane plastične vrećice za nošenje, stjenka < 15 µm	865	1.420	906	888
Lagane plastične vrećice za nošenje, stjenka ≥ 15 < 50 µm	1.728	1.658	1.163	1.490
Ostale plastične vrećice za nošenje, stjenka ≥ 50 µm	415	591	581	538
Ukupno:	3.008	3.668	2.650	2.916

Izvor: FZOEU

Slika 29. Količine plastičnih vrećica za nošenje stavljenih na tržište RH u razdoblju od 2018. do 2021. godine po kategorijama

2.2.7.3. Otpadne gume

U razdoblju od 2015. do 2021. godine količine guma stavljenih na tržište porasle su za 71 %, uz iznimku 2020. godine kada je evidentiran pad na vrijednost iz 2017. godine, kao posljedica smanjene gospodarske aktivnosti uslijed pandemije bolesti COVID-19. U 2021. godini na tržište je stavljeno 33.731 tona guma (Slika 30).

Također su u promatranom razdoblju porasle i količine sakupljenih i oporabljenih guma. U 2021. godini u sustavu FZOEU sakupljeno je ukupno 26.022 tona otpadnih guma od čega je oporabljeno 20.848 tona (19.899 tona materijalna oporaba, a 949 tona energetska oporaba). S obzirom na to da je materijalno oporabljeno 76 % mase odvojeno sakupljenih otpadnih guma, RH je u 2021. godini nadomak nacionalnog godišnjeg cilja iz ZGO prema kojem je potrebno osigurati recikliranje najmanje 80 % mase odvojeno sakupljenih otpadnih guma. Nedostizanje cilja se evidentira i u 2019. godini za koju je karakterističan značajniji porast u količinama stavljenim na tržište u odnosu na prethodne godine, kao i u 2021. Unatoč navedenome, za razdoblje od 2016. godine nadalje može se zaključiti da je sustav gospodarenja otpadnim gumama uspješno uspostavljen i učinkovit. Istome je svakako doprinijela i Odluka o izmjenama naknada u sustavima gospodarenja otpadnim vozilima i otpadnim gumama (»Narodne novine«, br. 40/15. i 57/20.) kojom su smanjene naknade koje proizvođači i uvoznici guma odnosno vozila s gumama plaćaju u FZOEU te su se povećale naknade koje FZOEU plaća sakupljačima za gospodarenje otpadnim gumama.

Slika 30. Količine guma stavljenih na tržište te količine sakupljenih i oporabljenih otpadnih guma putem sustava FZOEU u RH u razdoblju od 2015. do 2021. godine

Postojeći sustav gospodarenja otpadnim gumama u RH pokazuje dobre rezultate te ispunjava propisane ciljeve u gospodarenju otpadnim gumama to jest osigurava sustavno odvojeno sakupljanje otpadnih guma, obradu svih odvojeno sakupljenih otpadnih guma te recikliranje najmanje 80 % mase odvojeno sakupljenih otpadnih guma u kalendarskoj godini u RH. U narednom razdoblju planira se proširenje postojećeg sustava uvođenjem u sustav drugih vrsta guma, kao što su gume za bicikle, motocikle, kolica i drugo. Oprema i kapaciteti za sakupljanje i obradu otpadnih guma dostatni su za potrebe RH te se procjenjuje da će i u narednom razdobljeu zadovoljavati potrebe sustava bez obzira na moguće proširenje s novim vrstama guma.

2.2.7.4. Otpadna ulja

Prikupljeni podaci za razdoblje od 2015. do 2021. pokazuju lagani porast količina svježih mazivih ulja (za 15 %) stavljenih na tržište RH, a značajnije povećanje količina uočeno je u 2018. godini. Prema podacima FZOEU, na tržište RH stavljeno je 37.857 tona svježih mazivih ulja u 2021. godini, a procijenjeno je da je od te količine nastalo 18.929 tona otpadnih mazivih ulja (Slika 31).

Ako se promatraju sakupljene količine otpadnih mazivih ulja u sustavu FZOEU, u promatranom razdoblju iste su porasle za 30 %. Pregledom podataka o sakupljenim količinama otpadnih mazivih ulja proizlazi da je u 2021. godini sakupljeno 9.516 (7.016 tona + 2.500 tona) od toga je kroz sustav FZOEU sakupljeno 7.016 tona (37 % procijenjenih nastalih količina), a izvan sustava FZOEU 2.500 tona otpadnih mazivih ulja.

Slika 31. Količine mazivih ulja stavljenih na tržište, procijenjene količine nastalih otpadnih mazivih ulja te količine sakupljenih i oporabljenih otpadnih mazivih ulja u okviru sustava FZOEU u razdoblju od 2015. do 2021. godine

Procjenjuje se da se godišnje na tržište RH stavi oko 50.000 tona jestivih ulja[15](Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 130/05.)). U razdoblju od 2015. do 2019. godine bilježi se porast količina otpadnih jestivih ulja sakupljenih putem sustava FZOEU za 19 % odnosno sa 759 tona na 906 tona. Tijekom 2020. godine sakupljeno je 596 tona otpadnih jestivih ulja što je za 34 % manje u odnosu na 2019. godinu. Navedeno se tumači smanjenom aktivnošću uslužnog sektora uslijed pandemije bolesti COVID-19. U 2021. godini unatoč porastu u odnosu na 2020. godinu sakupljene količine bile su još uvijek niže od vrijednosti iz 2015.

Izvan FZOEU sustava se evidentira dodatna značajno veća količina sakupljenih otpadnih jestivih ulja, tako da je ukupna količina sakupljenih jestivih ulja u 2021. godini iznosila 6.509 tona, od čega je u okviru javne usluge (»kućni prag« i reciklažna dvorišta) sakupljeno zanemarivih 38 tona.

Oko 32 % sakupljenih jestivih ulja se materijalno obradi u RH, dok se ostatak izvozi/iznosi izvan RH također na materijalnu oporabu.

Potrebno je postojeći sustav gospodarenja otpadnim uljima unaprijediti te osigurati opremu, postrojenja i kapacitete kako bi se osiguralo da se otpadna ulja sakupljaju odvojeno, da se oporabljuju regeneracijom ili alternativno drugim postupcima recikliranja koji daju jednakovrijedan ili bolji ukupni rezultat za okoliš od regeneracije te da se otpadna ulja različitih karakteristika ne miješaju međusobno ili s drugim vrstama otpada ili tvarima ako takvo miješanje sprječava njihovu regeneraciju ili druge postupke recikliranja.

2.2.7.5. Otpadne baterije i akumulatori

Na tržite RH stavljeno je 19.951 tona baterija i akumulatora u 2021. te se 1.049 tona odnosi na prijenosne baterije (5 %), 2.520 tona na industrijske baterije (13 %) i 16.382 tona na automobilske (starter) baterije (82 %), što u odnosu na 2015. predstavlja porast za 108 % (Slika 32).

Promatrajući količine prijenosnih baterija vidljivo je da u zadnje dvije godine postoji trend porasta količina otpadnih prijenosnih baterija koje su sakupljene, a pad količina prijenosnih baterija stavljenih na tržište.

Izvor: FZOEU, obrada MINGOR

Slika 32. Količine prijenosnih baterija i akumulatora stavljenih na tržište i sakupljenih u sustavu FZOEU, od 2015. do 2021. godine

U razdoblju od 2015. do 2021. godine dostižu se ciljevi definirani za stopu sakupljanja otpadnih prijenosnih baterija i akumulatora. Visoka stopa sakupljanja otpadnih prijenosnih baterija i akumulatora u 2016. i 2017. godini, jednim dijelom je najvjerojatnije posljedica nedovoljne kvalitete podataka, koja je od 2018. godine nadalje značajno unaprijeđena kroz edukaciju obveznika prijave podataka[16](Obveznici (uvoznici/proizvođači) dostave godišnjih izvješća o prijenosnim baterijama i akumulatorima stavljenima na tržište u FZOEU, određeni dio prijenosnih baterija prijavljivali su pod startere dok su se iste kod sakupljača evidentirale ispravno kao prijenosne baterije. Do pogrešne prijave dolazi uslijed različitog tumačenja Pravilnika odnosno baterije i akumulatori iz mopeda, quadova i sl. potrebno je prijavljivati kao startere, a ne kao prijenosne baterije.).

Stopa sakupljanja prijenosnih baterija i akumulatora iznosila je u 2021. godini 74 % što je 29 postotnih bodova više od zadanog cilja propisanog u ZGO. Sukladno navedenome godišnja stopa odvojenog sakupljanja otpadnih baterija i akumulatora mora biti najmanje 45 % od prosječne godišnje količine stavljene na tržište u protekle tri godine (Slika 33).

Slika 33. Stopa sakupljanja otpadnih prijenosnih baterija i akumulatora u donosu na propisane ciljeve,
u razdoblju 2015. – 2021. godine

Ciljevi za učinkovitost recikliranja (Pb-65 %, Ni-Cd-75 % i ostale baterije-50 %) prate se za olovne, nikal-kadmijeve i ostale baterije, te je u 2021. godini učinkovitost recikliranja za otpadne olovne baterije iznosila 83 %, za nikal-kadmijeve baterije 79 %, a za ostale otpadne baterije 86 % (Slika 34).

Slika 34. Učinkovitost recikliranja baterija i akumulatora u odnosu na propisane ciljeve u razdoblju od 2016. do 2021. godine

U narednom razdoblju planira se analiza postojećeg stanja i donošenje mjera kojima će se unaprijediti postojeći sustav sakupljanja poglavito u dijelu prijevoza i skladištenja baterija i otpadnih baterija i akumulatora koje sadrže litij te poticati oporaba i/ili recikliranje otpadnih baterija i akumulatora uzimajući u obzir da se trenutno u RH obrađuju samo olovne baterije i akumulatori dok se ostale vrste izvoze na obradu izvan RH. Oprema i kapaciteti za sakupljanje otpadnih baterija i akumulatora dostatni su za potrebe RH te se procjenjuje da će i u narednom razdoblju zadovoljavati potrebe sustava, dok je za obradu otpadnih baterija i akumulatora koje nisu olovne potrebno izgraditi nova postrojenja.

2.2.7.6. Otpadna vozila

U razdoblju od 2015. do 2020. godine, bilježi se porast količina sakupljenih i obrađenih otpadnih vozila koje su u 2020. godini dosegle vrijednost tri puta veće od vrijednosti iz 2015. godine (Slika 35). U 2021. godini sakupljeno je i obrađeno 36.679 tona otpadnih vozila što je za 28 % manje nego prethodne godine. Sve količine otpadnih vozila obrade se u RH.

Slika 35. Broj sakupljenih otpadnih vozila
u razdoblju od 2015. do 2021. godine

U promatranom razdoblju porast količina sakupljenih i obrađenih otpadnih vozila rezultat je donošenja Odluke o izmjenama naknada u sustavima gospodarenja otpadnim vozilima i gumama kojom je izmijenjena financijska naknada posjednicima za otpadna vozila prilikom predaje ovlaštenim sakupljačima.

Propisani ciljevi za ponovnu uporabu/oporabu (95 %) i ponovnu uporabu/recikliranje (85 %) se kontinuirano dostižu. U 2021. godini stopa ponovne uporabe i recikliranja otpadnih vozila iznosila je 97,97 %, dok je stopa ponovne uporabe i oporabe za sva otpadna vozila predana na obradu iznosila 98,3 % (Slika 36) (Slika 37).

Slika 36. Stopa ponovne uporabe i recikliranja otpadnih vozila u RH u razdoblju 2015. – 2021.

Slika 37. Stopa ponovne uporabe i oporabe otpadnih vozila u RH u razdoblju 2017. – 2021.

Postojeći sustav gospodarenja otpadnim vozilima u RH pokazuje dobre rezultate te ispunjava propisane ciljeve u gospodarenju otpadnim vozilima to jest postizanje stope ponovne uporabe i oporabe od minimalno 95 % te stope ponovne uporabe i recikliranja od minimalno 85 % prosječne mase otpadnog vozila predanog na obradu. Na temelju revizije Direktive 2000/53/EZ koja je u tijeku, u narednom razdoblju planira se moguće proširenje postojećeg sustava uvođenjem u sustav drugih vrsta vozila, kao što su mopedi, motocikli, srednje velika putnička i teretna vozila i druga. Osim toga, planira se kroz EU zakonodavni okvir propisanim mjerama povećati broj otpadnih vozila koja se godišnje predaju na obradu. Oprema i kapaciteti za sakupljanje i obradu otpadnih vozila trenutno su dostatni za potrebe RH dok će se procjena buduće potrebnih kapaciteta i opreme provesti nakon stupanja na snagu revidiranih EU propisa.

2.2.7.7. Građevni otpad i otpad koji sadrži azbest

Statistički podaci za sektor građevinarstva od 2015. do 2021. godine ukazuju na oporavak ovog sektora nakon ekonomske krize, te se kontinuirano bilježi povećanje vrijednosti i opsega građevinskih radova. Građevni sektor proizvodi oko 36 % ukupnog otpada na EU razini.

Akcijskim planom za kružno gospodarstvo iz 2020. godine[17](https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:52020DC0098&from=DA), EK je sektor građevinarstva svrstala u jedno od sedam ključnih područja za postizanje kružnog gospodarstva. ZGO je građevni otpad klasificirao kao posebnu kategoriju otpadom, koja je nastala aktivnostima građenja i rušenja. Godišnje količine nastalog građevnog otpada od 2015. godine se procjenjuju temeljem rezultata statističkog istraživanja provedenog u okviru projekta »Poboljšanje toka i kvalitete podataka o građevnom otpadu i otpadu od istraživanja i eksploatacije mineralnih sirovina u Republici Hrvatskoj« (Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, 2016/2017) te podataka prijavljenih u Informacijski sustav gospodarenja otpadom.

U razdoblju od 2015. do 2021. godine bilježi se porast količina nastalog građevnog otpada za 37,5 %. Za 2021. godinu ukupna količina nastalog građevnog otpada procijenjena je na 1.634.257 tona. Najveći udio u nastalom građevnom otpadu čini zemlja, kamenje i otpad od jaružanja (41,4 %) i metali i njihove legure (20,3 %). Zatim slijede beton, cigle, crijep/pločice i keramika (13,8 %), miješani građevni otpad i otpad od rušenja objekata (13,1 %) te mješavine bitumena, tj. stari asfalt (9,6 %). Ostale vrste otpada zastupljene su s udjelom od 1,8 %.

Obrađeni otpad čini 88,9 % ukupno procijenjene nastale količine građevnog otpada, dok se ostatak od 11,1 % odnosi na otpad za koji nije poznat način gospodarenja.

Ukupno je u 2021. godini obrađeno 1.453.917 tona građevnog otpada odnosno 89 % procijenjenih nastalih količina otpada. Postupcima oporabe R (isključujući nasipavanje) obrađeno je 52,6 % (860.293 t) nastalog građevnog otpada, postupkom nasipavanja obrađeno je 8,8 % (143.523 t) postupcima zbrinjavanja D obrađeno je 27,2 % (445.072 t), a ostalim postupcima obrađeno je 0,3 % (5.029,6 t) nastalog građevnog otpada. Za preostali udio od 11,1 % (180.340,1 t) nastalog građevnog otpada nije moguće utvrditi tijek (Slika 38).

Slika 38. Postupanje s građevnim otpadom u razdoblju od 2015. do 2021. godine

ZGO-om je propisana ciljana stopa oporabe građevnog otpada prema kojoj se najmanje 70 % mase neopasnog građevnog otpada, osim otpada određenog ključnim brojem 17 05 04 – zemlja i kamenje koji nisu navedeni pod 17 05 03, mora oporabiti recikliranjem, pripremom za ponovnu uporabu i drugim postupcima materijalne oporabe, uključujući postupak nasipavanja, kod kojih se otpad koristi kao zamjena za druge materijale. Stopa oporabe građevnog otpada za RH za 2021. godinu iznosila je 64 % što je povećanje za 4 postotna boda u odnosu na prethodnu 2020. godinu (Slika 39).

Slika 39. Ostvarenje cilja za oporabu građevnog otpada u razdoblju od 2015. do 2021. godine

Smanjena vrijednost stope oporabe u 2020. u odnosu na 2019. godinu može se objasniti dodatno nastalim otpadom od zagrebačkog potresa koji je najvećim dijelom tijekom 2020. godine još uvijek bio uskladišten i čekao na obradu, utjecajem pandemije bolesti COVID-19 na smanjenje količina građevnog otpadnog metala koji je izvezen/iznesen na recikliranje i na rad postrojenja za reciklažu (veće količine su na skladištima), ali i unaprjeđenjem kvalitete prijavljenih podataka u Informacijski sustav gospodarenja otpadom. Na izračun stope za 2021. godinu nije utjecalo postupanje s mineralnim materijalom koji je nastao kao posljedica potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji te je obrađen za potrebe daljnjeg korištenja, ali nije bio proglašen otpadom već se o njemu može govoriti kao o spriječenom otpadu.

2.2.7.7.1. Građevni otpad koji sadrži azbest

Do 2016. godine, evidentirane količine sakupljenog i obrađenog građevnog otpada koji sadrži azbest su značajne, nakon čega se evidentirane količine značajno smanjuju. Razlog navedenom smanjenju evidentiranih količina je izostanak sufinanciranja sustava sakupljanja te vrste otpada od strane FZOEU nakon 2016. godine, a koji je do tada FZOEU financirao u punom iznosu za građanstvo. U razdoblju od 2012. do 2015. godine kada je organizirani sustav dosegao maksimum, godišnja količina odložena u kazete za azbest u prosjeku je iznosila 10.632 tone. Od 2017. godine odložene količine su ponovo u porastu, no još uvijek daleko od vrijednosti sakupljenih putem sustava FZOEU (Slika 40). Zanemarive količine građevnog otpada koji sadrži azbest su se od 2013. godine do 2020. godine izvozile izvan granica RH. U 2021. godini nije bilo izvoza ove vrste otpada.

Izvor: MINGOR

Slika 40. Količine građevnog otpada koji sadrži azbest odložene u kazete u razdoblju od 2011. do 2021. godine

U 2021. godini na šest kazeta na prostoru šest županija je zbrinuto ukupno 4.099 t građevnog otpada koji sadrži azbest. Osim ovlaštenih sakupljača, otpad koji sadrži azbest preuzimala su i reciklažna dvorišta. Putem 60-ak reciklažnih dvorišta od građana je preuzeto ukupno oko 1.140 t.

2.2.7.8. Medicinski otpad

U razdoblju od 2015. do 2019. godine, bilježi se godišnji porast nastalih količina medicinskog otpada u prosjeku od oko 8 %. Izraženiji porast količina u odnosu na prethodnu godinu (za 28 %) evidentiran je u 2020. godini, kada je nastalo 6.866 tona te u 2021. godini za 17 % u kada je nastalo 8.215 tona (Slika 41). Porast količina nastalog medicinskog otpada u 2020. i 2021. godini pripisuje se povećanoj potrošnji medicinskih proizvoda uslijed pandemije bolesti COVID-19.

Najveće povećanje odnosi se na otpad od njege, dijagnosticiranja, liječenja ili prevencije bolesti kod ljudi, posebice otpad čije je sakupljanje i odlaganje podvrgnuto specijalnim zahtjevima (KB 18 01 03*) i za otpad čije sakupljanje i odlaganje nije podvrgnuto specijalnim zahtjevima radi prevencije infekcije – npr. rublje, zavoji od gipsa, posteljina, odjeća za jednokratnu primjenu, platno, pelene (KB 18 01 04).

Izvor: MINGOR

Slika 41. Nastali medicinski otpad u razdoblju
od 2015. do 2021. godine

U RH u 2021. godini konačnim postupcima se obradilo 32 % nastalog medicinskog otpada, 66 % je predobrađeno u RH postupcima sterilizacije te zatim izvezeno na konačnu obradu u druge zemlje, a direktno je bez predobrade izvezeno 2 % medicinskog otpada (pretežno energetska oporaba).

2.2.7.9. Otpadna električna i elektronička oprema

U razdoblju od 2015. godine do 2021. godine količine EE opreme stavljene na tržište u konstantnom su porastu, dok količine sakupljenog i oporabljenog električnog i elektroničkog otpada do 2020. godine stagniraju, posebno u razdoblju od 2018. do 2020. godine, a u 2021. godini bilježi se pad sakupljenih količina za 13 % u odnosu na prethodnu godinu (Slika 42). Gotovo sve oporabljene količine su reciklirane.

Izvor: FZOEU, MINGOR, 2021.

Slika 42. Nastale količine otpadne EE opreme (računato kao prosjek količina stavljenih na tržište u prethodne tri godine), sakupljene i oporabljene količine u razdoblju od 2015. do 2021. godine (t)

EU cilj vezan za sakupljanje otpadne EE opreme u promatranom razdoblju je izmijenjen dva puta, te je isti za razdoblje od 2016. do 2018. iznosio 45 % EE opreme stavljene na tržište dok od 2019. godine iznosi 65 % prosječne mase EE opreme stavljene na tržište u tri prethodne godine ili 85 % OEEO proizvedene na teritoriju RH.

U promatranom razdoblju cilj za sakupljanje dostignut je za sve godine osim 2021. godinu kada je stopa sakupljanja iznosila 56 % što je za 13 postotnih bodova manje od stope postignute prethodne godine (Slika 43) i za 9 postotnih bodova manje od propisanog cilja.

Izvor: FZOEU, MINGOR

Slika 43. Ostvarene stope sakupljanja EE otpada za razdoblje od 2015. do 2021. godine uz prikaz ciljeva

Postojeći sustav gospodarenja EE otpadom osigurava ispunjavanje propisanih ciljeva u gospodarenju EE otpadom tj. postizanje godišnje stope odvojenog sakupljanja EE otpada od minimalno 65 % u odnosu na količinu EE opreme koja se stavlja na tržište te stope od minimalno 75 % do 85 % za oporabu i 55 % do 80 % za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje. Oprema i kapaciteti za sakupljanje i obradu EE otpada dostatni su za potrebe RH te se procjenjuje da će i u narednom razdoblju zadovoljavati potrebe sustava bez obzira na očekivano povećanje količina EE otpada koji će se predavati u sustav.

2.2.7.10. Otpad iz proizvodnje titan dioksida

Nastanak otpada iz proizvodnje titan-dioksida u RH nije evidentiran.

2.2.7.11. Otpadni poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili

U razdoblju od 2008. godine do 2021. godine, evidentirana su ukupno 172 posjednika sa 735 tone PCB opreme (transformatori i kondenzatori). Od navedene količine, do kraja 2021. godine, zbrinuto je 565 tona (77 %), a preostalo je za zbrinuti 170 tona (23 %) PCB opreme.

U navedenom razdoblju zbrinute su ukupno i 76 tone otpadnih predmeta, materijala ili tekućina koje sadrže ili su onečišćene PCB-om. Sva količina sakupljenog otpada obrađuje se i zbrinjava izvan RH.

Od 2008. do 2020. uočljiv je rastući trend količina zbrinute PCB opreme. Međutim, od 2017. do 2021. godine taj porast se odvijao sporijom dinamikom iz razloga što je veći dio opreme preostale za zbrinjavanje u posjedu tvrtki koje su u stečaju ili im je brisan status poslovnog subjekta (Slika 44).

Izvor: MINGOR

Slika 44. Količina PCB opreme ukupno evidentirane /zbrinute /preostale za zbrinuti u razdoblju od 2008. do 2021. godine

2.2.7.12. Plastika za jednokratnu uporabu i ribolovni alati koji sadrže plastiku

Količine otpada koji potječe od plastike za jednokratnu uporabu do sada nisu praćene te za njih ne postoji procjena.

U okviru projekta MINGOR-a »Unaprjeđenje podataka o otpadu od plastike u Republici Hrvatskoj (HRPWD)« koji je sufinanciran sredstvima EU, pripremljena je metodologija i prikupljeni su prvi podaci o odabranim proizvodima od plastike, u svrhu pripreme za izvješćivanje sukladno zahtjevima Direktive 2019/904 kojom se traži uspostava novog sustava praćenja podataka.

U okviru navedenog Projekta HRPWD ukupna količina nastalog otpada od plastike procijenjena je na 306.030 t, što uključuje i udio plastike u miješanom komunalnom otpadu. Procijenjeni prosječni udio plastike u miješanom komunalnom otpadu iznosi 16 %, što za 2021. godinu iznosi oko 163.795 t. Dakle, u ukupnoj količini nastalog otpada od plastike najveći udio čini otpadna plastika koja je dio miješanog komunalnog otpada (53,5 %). Preostali dio (46,5 % ili 142.235 t) čini plastika koja se sakuplja odvojeno, u kojoj je najviše plastične ambalaže.

Ukoliko se razmatraju ukupne količine otpada od plastike koje uključuju i udio plastike u miješanom komunalnom otpadu, najveći udio od 46,8 % odložen je na odlagališta. Energetski se oporabi 4,9 % otpada od plastike, materijalno se oporabi (reciklira) 21,1 %, dok ostali postupci oporabe, uključujući sortiranja, čine udio od 24,0 %. Na ostalo zbrinjavanje, skladištenje i dr. preostaje 3,2 % otpada.

Temeljem provedenog istraživanja od strane MINGOR-a, ukupna količina ribolovnih alata koji sadrže plastiku i koriste se u morskom ribarstvu te su stavljeni na tržište u 2021. godini, procijenjena je na 590 t, a udio plastike u njima je 60 %. Količina otpadnih ribolovnih alata koji sadrži plastiku, koji nastane obavljanjem aktivnosti ribolova u moru, procijenjen je na 223 t godišnje, a udio plastike u tom otpadu je 66 %.

Količina filtera od duhanskih proizvoda stavljena na tržište u 2021. godini procijenjena je na 1.400 t.

Od JLS koje raspolažu analizom sastava otpada koji je nastao pražnjenjem koševa/spremnika ili čišćenjem javnih površina od odbačenog otpada (22 % od ukupnog broja JLS), samo 3 % JLS ima podatke o otpadu koji nastaje od plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu proizvoda iz Popisa E u Dodatku III. ZGO-a, za koje treba poticati aktivnosti uklanjanja otpada iz okoliša.

U narednom razdoblju potrebno je kroz zakonodavni okvir precizirati i propisati mjere potrebne za postizanje ambicioznog i trajnog smanjenja potrošnje jednokratnih plastičnih spremnika za hranu i čaša za napitke, uspostaviti sustave proširene odgovornosti proizvođača za proizvode koji nisu obuhvaćeni postojećim EPR sustavom za ambalažu, uključujući i opremu i postrojenja za učinkovito gospodarenje otpadom od tih proizvoda te propisati mjere za podizanje svijesti potrošača o štetnim učincima koje za okoliš ima odbacivanje ili neodgovarajuće postupanje s plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu, kao i mjere za obavješćivanje potrošača o dostupnosti alternativa koje se mogu ponovno upotrijebiti, sustavima za ponovnu uporabu i mogućnostima u pogledu gospodarenja otpadom za te plastične proizvode za jednokratnu uporabu.

Nastavno na navedeno, u narednom razdoblju potrebno je kroz zakonodavni okvir uspostaviti sustav proširene odgovornosti proizvođača za ribolovne alate koji sadrže plastiku, uključujući i opremu i postrojenja za učinkovito gospodarenje otpadom od istih te propisati mjere za podizanje svijesti potrošača o štetnim učincima koje za okoliš ima odbacivanje ili neodgovarajuće postupanje s istima, kao i mjere za obavješćivanje potrošača o dostupnosti alternativa koje se mogu ponovno upotrijebiti, sustavima za ponovnu uporabu i mogućnostima u pogledu gospodarenja otpadom od ribolovnih alata koji sadrže plastiku. Također je potrebno propisati minimalnu godišnju stopu sakupljanja otpada od ribolovnih alata koji sadrže plastiku koji je namijenjen recikliranju.

2.3. PREKOGRANIČNI PROMET OTPADA

Prekogranični promet u RH sustavno se prati od 2004. godine s time da je uvoz/unos otpada koji podliježe postupku prethodne pisane obavijesti i odobrenja (u daljnjem tekstu: notifikacijski postupak) u RH bio u potpunosti zabranjen do stupanja RH u punopravno članstvo EU.

Razvojem globalne ekonomije, istraživanja provedena na EU razini pokazuju globalni trend povećanja količina otpada u prekograničnom prometu, pri čemu RH nije iznimka što je vidljivo iz podataka o prekograničnom prometu otpada za razdoblje od 2017. do 2021. godine (Slika 45). U ukupnom prekograničnom prometu otpada za zadnje petogodišnje razdoblje, od 2017. do 2021. godine, bilježi se značajan rast (Slika 45). Najveći godišnji rast ukupnog prekograničnog prometa otpadom od čak 28 % u odnosu na prethodnu godinu zabilježen je 2021. godine. Podaci za 2020. godinu pokazuju da problemi vezani uz pandemiju bolesti COVID-19 nisu negativno utjecali na opći trend.

Izvor: MINGOR

Slika 45. Prekogranični promet otpada u RH u razdoblju
od 2017. do 2021. godine

Uvoz/unos otpada koji podliježe notifikacijskom postupku u RH bio je u potpunosti zabranjen do pristupanja RH u članstvo EU nakon čega je u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, 14. 6. 2006.) dopušten za otpad namijenjen oporabi. Realiziran je po prvi puta tijekom 2014. godine kada su uvezene/unesene olovne baterije u količini od 334 tone i od tada je u neprestanom skokovitom rastu. Najveći skok uvezenih/unesenih količina zabilježen je 2020. godine kada je uvezeno/uneseno 70.097 tona otpada što je preko tri puta više nego godinu ranije (22.970 tone) i oko 210 puta više nego 2014. godine. Tijekom 2021. godine uvezene/unesene količine otpada koji podliježe notifikacijskom postupku porasle su za daljnjih 71 % u odnosu na godinu ranije (Slika 46).

Izvor: MINGOR

Slika 46. Uvoz/unos otpada koji podliježe notifikacijskom postupku od 2014. do 2021. godine

Razlog za ovakav rast su dosadašnji uvoznici, koji su svi također i oporabitelji takvog otpada, a koji su započeli s masovnijim uvozom/unosom za vlastite potrebe nakon što je dugo bio zabranjen. Također, raste broj postrojenja koja su ishodila dozvolu za oporabu otpada, te su kapaciteti za oporabu veći, a time i mogućnosti za uvoz/unos. Kao i prethodnih izvještajnih godina, uvoz/unos neopasnog otpada koji podliježe notifikacijskom postupku znatno nadmašuje uvoz opasnog otpada, a najveće količine ovakvog otpada unose se iz Italije, Austrije i Slovenije.

Od svih vrsta otpada koji podliježe notifikacijskom postupku koji se uvozi/unosi u RH, daleko najveće količine se odnose na gorivo iz otpada za potrebe energetske oporabe u cementnoj industriji. U razdoblju od 2015. godine kada je prvi puta uvezena ova vrsta otpada, do 2019. godine, gorivo iz otpada je u ukupnoj količini uvezenog otpada koji podliježe notifikacijskom postupku sudjelovalo s 52 – 65 %, dok 2020. i 2021. godine, iako uvezene količine i dalje rastu, postotni udio ove vrste otpada u ukupno uvezenoj količini opada (48 % 2020., odnosno 36 % 2021. godine), a značajno raste udio otpadnog tretiranog drva za potrebe drvoprerađivačke industrije (22 % 2020., odnosno 36 % 2021. godine). Iako uvoz otpada koji podliježe notifikacijskom postupku rapidno raste iz godine u godinu, kako količinski tako i po vrstama, posebno je značajan rast uvoza muljeva koji ne sadrže opasne tvari koji su većim dijelom namijenjeni za potrebe bioplinskih postrojenja, a manjim za potrebe energetske oporabe u cementnoj industriji (991 t 2018., odnosno 10.181 t 2021. godine) te muljeva od obrade komunalnih otpadnih voda namijenjenih energetskoj oporabi u cementnoj industriji (296 t 2018. odnosno 8.209 t 2021. godine).

Što se tiče opasnog otpada, otkad je dopušten uvoz/unos takvog otpada u RH svake se godine bilježi uvoz/unos otpadnih olovnih baterija namijenjenih recikliranju, a od 2016. godine i otpadnih mineralnih ulja namijenjenih energetskoj oporabi u cementnoj industriji. U manjoj, ali rastućoj količini u zadnjih se nekoliko godina u istu svrhu uvoze/unose i neke druge vrste opasnog otpada od čega su najznačajniji miješani kruti i tekući otpad od mehaničke obrade otpada, tekući ili kruti gorivi otpad koji sadrži opasne tvari te neke vrste muljeva koji sadrže opasne tvari (Slika 47).

Izvor: MINGOR

Slika 47. Varijacije u količinama različitih vrsta uvezenog/unesenog otpada koji podliježe notifikacijskom postupku
od 2014. do 2021. godine

Otkada postoji zakonska mogućnost dobivanja statusa postrojenja s prethodnim odobrenjem za uvoz/unos otpada koji podliježe notifikacijskom postupku, samo je jedna tvrtka podnijela zahtjev i ishodila status i to s rokom važenja do 2. siječnja 2025. Do kraja 2021. godine taj status još nije korišten.

Od 2015. godine izvoz/iznos otpada koji podliježe notifikacijskom postupku bio je u naglom porastu sve do 2019. godine kada je izvezeno 105.820 tona što je najviše otkad se prati izvoz/iznostakvog otpada. Međutim, tijekom 2020. godine zabilježen je značajan pad iznosa otpada koji podliježe notifikacijskom postupku zbog mađarske zabrane uvoza/unosa mulja od obrade komunalnih otpadnih voda koji se, počevši od 2016., u velikim količinama iz RH iznosio na oporabu u Mađarsku, a 2019. godine je udio ove vrste otpada u ukupno izvezenoj/iznesenoj količini otpada koji podliježe notifikacijskom postupku iznosio čak 56 %. Prije i nakon tog razdoblja mulj od obrade komunalnih otpadnih voda izvozio/iznosio se u malim količinama ili se uopće nije izvozio/iznosio. Osim mulja, u razdoblju između 2017. i 2020. godine najviše se izvozio/iznosio gorivi otpad kao i ostali otpad nastao od obrade otpada, tj. mješavine otpada od mehaničke obrade otpada koji sadrži opasne tvari, tekući gorivi otpad koji sadrži opasne tvari i izmiješani otpad sastavljen od najmanje jedne vrste opasnog otpada, zatim otpad od tretiranog drveta te olovne akumulatorske ploče i olovni akumulatori.

Udio opasnog otpada u ukupnim količinama izvezenog/iznesenog otpada koji podliježe notifikacijskom postupku se u razdoblju intenzivnog izvoza/iznosa mulja od obrade komunalnih otpadnih voda do 2019. godine kretao između 20 % i 25 % dok je u 2020. i 2021. godini iznosio preko 40 %. Opasni otpad najviše se iznosio u Austriju, Sloveniju i Njemačku, dok se neopasni otpad koji podliježe notifikacijskom postupku, osim u Mađarsku, najviše izvozio/iznosio u Austriju i Bosnu i Hercegovinu.

Uspoređujući podatke o prekograničnom prometu otpada koji podliježe notifikacijskom postupku vidljivo je da su se tijekom 2020. i 2021. godine najviše izvozile/iznosile i uvozile/unosile iste vrste otpada kako neopasnog (gorivo iz otpada, otpadno tretirano drvo) tako i opasnog (otpadni olovni akumulatori, olovne baterije, olovne mrežice i akumulatorske ploče) (Tablica 14).

Tablica 14. Usporedni prikaz količina otpada koji podliježe notifikacijskom postupku, a koji se najviše uvozio/unosio i izvozio/iznosio tijekom 2020. i 2021. godine

	2020.		2021.
	Izvoz (t)	Uvoz (t)	Izvoz (t)	Uvoz (t)
Gorivo iz otpada (RDF)	10.811	33.775	15.306	42.711
Otpadno tretirano drvo	13.957	15.447	10.768	43.003
Otpadni olovni akumulatori, olovne baterije, olovne mrežice i akumulatorske ploče	5.435	3.803	6.540	4.031

Izvor: MINGOR

Osim kao država polazišta i odredišta, RH se u prekograničnom prometu otpada vrlo često pojavljuje i kao država provoza. U zadnjih nekoliko godina broj izdanih odobrenja za provoz otpada koji podliježe notifikacijskom postupku kroz RH kreće se oko 70 godišnje. Prvenstveno se radi o odobrenjima za provoz gorivog otpada iz država članica EU namijenjenog energetskoj oporabi u cementarama Bosne i Hercegovine, nešto manje Mađarske, te provoz različitih vrsta opasnog otpada iz zemalja Zapadnog Balkana na oporabu ili zbrinjavanje u državama članicama EU. Tijekom 2021. godine, a u skladu s novim zakonodavstvom EU kojim se regulira prekogranični promet otpada od plastike, izdano je i više odobrenja za provoz ove vrste otpada iz EU u Srbiju.

Što se tiče prekograničnog prometa otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku, u razdoblju od 2017. do 2021. godine isti nastavlja nezaustavljivo rasti uz manji pad izvezenih/iznos količina tijekom 2018. godine. Tako je u navedenom petogodišnjem razdoblju uvoz/unos porastao 2,5 puta (s 382.590 t 2017. na 968.791 t 2021. godine), a izvoz/iznos 1,5 puta (s 667.022 t 2017. na 996.271 t 2021. godine).

U cijelom promatranom razdoblju najveće količine uvezenog/unesenog otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku čini otpad od metala, otpad iz termičkih procesa (troska) te otpadni papir i karton, prosječno 85 % ukupno uvezene količine, a najviše ovakvog otpada, nešto više od 60 % godišnje, uvozi/unosi se iz susjednih zemalja i to Bosne i Hercegovine, Slovenije te Mađarske. Na postupke oporabe R12 i R13 u proteklih pet godina uvozilo/unosilo se između 5 % i 9 % ukupne količine, a ostalo na postupke energetske i materijalne oporabe.

Nadalje, u promatranom razdoblju najveće količine izvezenog/iznesenog otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku čini otpad od metala (64 – 72 %) te otpad od papira i kartona (18 – 23 %). U značajnijoj mjeri izvoze/iznose se još otpad od plastike, stakla i drveta te otpad iz termičkih procesa, dok se ostale vrste otpada izvoze/iznose u vrlo malim količinama. Gotovo 90 % ukupne količine izvozilo/iznosilo se u Tursku, Sloveniju, Italiju, Mađarsku i Austriju. Na početku promatranog razdoblja gotovo se četvrtina otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku izvozila/iznosila na postupke oporabe R12 i R13 dok je tijekom godina taj postotak padao i 2021. godine iznosio je nešto više od 8 %.

Slično kao što je slučaj i s otpadom koji podliježe notifikacijskom postupku najviše su se uvozile/unosile i izvozile/iznosile iste vrste otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku (Tablica 15).

2.4. POSTOJEĆE GRAĐEVINE, UREĐAJI I SUSTAVI ZA GOSPODARENJE OTPADOM

2.4.1. Građevine i uređaji za gospodarenja otpadom

Sukladno propisanom u ZGO-u, građevina za gospodarenje otpadom je građevina za sakupljanje otpada uključujući skladište otpada, pretovarnu stanicu i reciklažno dvorište, građevina za obradu otpada, uključujući odlagalište otpada, centar za gospodarenje otpadom i reciklažno dvorište za građevni otpad.

2.4.1.1. Reciklažna dvorišta

Reciklažno dvorište je nadzirani ograđeni prostor namijenjen odvojenom prikupljanju i privremenom skladištenju manjih količina opasnog komunalnog otpada, reciklabilnog komunalnog otpada i drugih propisanih vrsta otpada. Kako bi se osigurala dostupnost usluge odvojenog sakupljanja opasnog komunalnog otpada i drugog komunalnog otpada, ZGO JLS-ovima propisuje obvezu osiguranja uspostave minimalnog broja reciklažnih dvorišta ili mobilnih jedinica sukladno uvjetima definiranim člankom 84. toga Zakona[18](Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba dužno je:– na području jedinice lokalne samouprave u kojoj ima 3000 stanovnika ili manje, a u kojoj se ne nalazi reciklažno dvorište, osigurati dostupnost mobilnog reciklažnog dvorišta– na području jedinice lokalne samouprave u kojoj ima više od 3000 stanovnika, osigurati najmanje jedno reciklažno dvorište ili mobilno reciklažno dvorište te još po jedno reciklažno dvorište na svakih idućih 25.000 stanovnika– na području jedinice lokalne samouprave u kojoj ima više od 100.000 stanovnika, osigurati najmanje četiri reciklažna dvorišta te još po jedno na svakih idućih 30.000 stanovnika. Iznimno, izvršno tijelo Grada Zagreba dužno je osigurati funkcioniranje barem jednog reciklažnog dvorišta u svakoj gradskoj četvrti– na području naselja u kojem se ne nalazi reciklažno dvorište i na području svakog mjesnog odbora Grada Zagreba, osigurati dostupnost mobilnog reciklažnog dvorišta najmanje jednom svakih devedeset dana.). Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem dužna je bez naknade zaprimiti opasni komunalni otpad, otpadni papir, drvo, metal, staklo, plastiku, tekstil i krupni (glomazni) otpad koji je nastao kod korisnika usluge razvrstanog u kategoriju kućanstvo na odgovarajućem području JLS za koje je uspostavljeno to reciklažno dvorište.

Kao rezultat ulaganja u sustav za odvojeno sakupljanje otpada u sklopu kojeg se provodila i izgradnja reciklažnih dvorišta, u razdoblju od 2015. godine nadalje bilježi se značajan porast broja reciklažnih dvorišta upisanih u Očevidnik reciklažnih dvorišta odnosno u Evidenciju prijevoznika otpada, posrednika otpadom, trgovaca otpadom i reciklažnih dvorišta[19](Stupanjem na snagu ZGO-a u srpnju 2021. godine, uspostavlja se Evidencija prijevoznika otpada, posrednika otpadom, trgovaca otpadom i reciklažnih dvorišta te prestaje važiti Očevidnik reciklažnih dvorišta. Mijenja se i nadležnost za upis sa MINGOR-a na nadležno upravno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba.). U 2015. godini bilo je evidentirano 34 reciklažnih dvorišta, dok ih je u 2021. godini bilo 376.

Do kolovoza 2022. godine evidentirano je ukupno 417 reciklažnih dvorišta, od čega 246 stacionarnih i 171 mobilnih reciklažnih dvorišta koja se nalaze na području 397 JLS odnosno na 71 % postojećih JLS. Županijski razmještaj reciklažnih dvorišta daje se na slici 48.

Dosadašnja ulaganja u reciklažna dvorišta ispunjavaju svoju svrhu, no količine koje se odvojeno sakupe putem reciklažnih dvorišta još uvijek nisu dostatne (Sika 49), te čine udio u odvojeno sakupljenom komunalnom otpadu od svega oko 8 %.

Izvor: MINGOR

Slika 49. Broj evidentiranih reciklažnih dvorišta i prijavljene količine komunalnog otpada sakupljene putem reciklažnih dvorišta u razdoblju od 2015. do 2021. godine

Kako bi se osigurale korisne vrste otpada pogodne za recikliranje, neophodna je daljnja izgradnja, posebno u dijelovima velikog sezonalnog povećanja komunalnog otpada (obalne i otočne JLS).

2.4.1.2. Građevine za biološku obradu otpada

U 2021. godini 14 kompostana je posjedovalo dozvolu za gospodarenje otpadom ukupnog kapaciteta oko 144.547 t/god (Tablica 16). U tijeku je sufinanciranje izgradnje dodatnih šest kompostana planiranog ukupnog kapaciteta od 21.620 tona/godina (Tablica 17), a na dvije već postojeće kompostane (u Prelogu i Koprivnici) u proteklom planskom razdoblju sufinancirala se nadogradnja kapaciteta. U odnosu na 2016. godinu kada je bilo evidentirano 11 kompostana kapaciteta 103.397 t/god. ne može se govoriti o značajnom napretku izgradnje infrastrukture kompostiranje i potrebni su daljnji napori i ulaganja u njihovu uspostavu.

Tablica 16. Popis kompostana s pripadajućim raspoloživim kapacitetima u 2021. godini

Županija	Lokacija objekta	Kapacitet (t/god)
Grad Zagreb	Zagreb, Žitnjak	37,5
	Zagreb, Markuševec	10.000
	Zagreb, Jakuševec	32.000
Koprivničko-križevačka	Imbriovec	10.770
	Herešin (Koprivnica)	9.000
Međimurska	Totovec (Čakovec)	6.140
	Prelog	7.200
	Mursko Središće	1.700
Osječko-baranjska	Osijek	4.499
Primorsko-goranska	Krk	2.000
Sisačko-moslavačka	Stružec (Popovača)	27.000
	Crnac (Sisak)	2.700
Varaždinska	Trnovec Bartolovečki (Varaždin)	1.500
Zagrebačka	Kloštar Ivanić	30.000
Ukupno:	14	144.547

Izvor: MINGOR

Tablica 17. Projekti izgradnje novih kompostana koji su u provedbi

Br.	Županija	Naziv korisnika	Planirani kapacitet (t/god.)
1.	Dubrovačko-neretvanska	ČISTOĆA METKOVIĆ d.o.o. za obavljanje komunalnih djelatnosti, METKOVIĆ	5.720
2.	Koprivničko-križevačka	KOMUNALNE USLUGE ĐURĐEVAC d.o.o. za obavljanje komunalnih djelatnosti, ĐURĐEVAC	3.000
3.	Požeško-slavonska	KOMUNALAC POŽEGA d.o.o. za komunalne djelatnosti, POŽEGA	1.000
4.	Bjelovarsko-bilogorska	KOMUNALAC d.o.o. za obavljanje komunalnih djelatnosti, BJELOVAR	4.000
5.	Varaždinska	Clip Bio Plus d.o.o. za usluge, VARAŽDIN	2.500
6.	Brodsko-posavska	KOMUNALAC d.o.o. za usluge u komunalnom gospodarstvu, Slavonski Brod	5.400
Ukupno			21.620

Napomena: Popis obuhvaća samo kompostane koje se sufinanciraju sredstvima EU (travanj 2023.).

Izvor: MINGOR

Najveći broj trenutno evidentiranih kompostana nalazi se na području središnje i sjeverozapadne RH (Slika 50).

2.4.1.3. Ostale građevine za materijalnu oporabu otpada

2.4.1.3.1. Sortirnice

Prilikom izrade analize postojećih kapaciteta za sortiranje odvojeno prikupljenog otpada koristili su se podaci o prijavljenim kapacitetima iz ROO za tvrtke koje su tijekom 2021. godine prihvatile značajnije količine sortiranog otpada i to za postupak R12 (Razmjena otpada radi primjene bilo kojeg od postupaka oporabe navedenim pod R 1 – R 11) za sljedeće ključne brojeve: 15 01 01, 15 01 02, 15 01 04, 15 01 05, 15 01 06, 20 01 01, 20 01 39 i 20 01 40. Kapaciteti evidentirani u ROO su uvećani za kapacitete sortirnica koje su u izgradnji kroz projekte Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.

S obzirom na planirani daljnji razvoj sustava odvojenog prikupljanja komunalnog otpada s ciljem ispunjavanja ciljeva određenih Direktivom 2008/98/EZ potrebno je predvidjeti izgradnju dodatnih postrojenja za sortiranje.

Postojeći kapaciteti postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenog otpada u 2021. godini iznose 211.800 tona/godina na razini cijele RH. Postojeći kapaciteti za sortiranje odvojeno prikupljenog komunalnog otpada kao i potrebni kapaciteti po pojedinim županijama su prikazani u Tablici 32 (za Scenarij 1) i Tablici 33 (za Scenarij 2).

2.4.1.3.2. Drobilice i postrojenja za oporabu građevnog otpada

Prilikom izrade analize postojećih kapaciteta za oporabu građevnog otpada koristili su se podaci o prijavljenim kapacitetima iz ROO za tvrtke za postupak R5 (Recikliranje/obnavljanje drugih otpadnih anorganskih materijala). Kapaciteti evidentirani u ROO su uvećani za kapacitete drobilica/pogona koji su u izgradnji/nabavi kroz projekte Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.

Postojeći kapaciteti drobilica i postrojenja za oporabu građevnog otpada u 2021. godini iznose 5.662.222 tona/godina na razini cijele RH. Postojeći kapaciteti za oporabu građevnog otpada kao i potrebni kapaciteti po pojedinim županijama su prikazani u Tablici 50.

2.4.1.3.3. Postrojenja za recikliranje

Prilikom izrade analize postojećih kapaciteta za recikliranje otpada koristili su se podaci o dozvoljenim kapacitetima koji se navode u elaboratima gospodarenja otpadom koji su sastavni dio dozvola za gospodarenje otpadom sadržanim u javno dostupnoj bazi Registar dozvola i potvrda za gospodarenje otpadom (http://regdoz.azo.hr/), koju vodi MINGOR. Navedena baza podataka daje cjeloviti uvid u valjane dozvole za gospodarenje otpadom.

Otpad za koji je provedena analiza postojećih kapaciteta su: električni i elektronički otpad, otpadne baterije i akumulatori, otpadna vozila, otpadni papir, otpadna plastika i otpadno staklo.

Iako su se razmatrale dozvole koje su izdane na jedan od postupaka oporabe (R3, R4, R5) iste su većini slučajeva izdavane za pripremne radnje odnosno postupak pripreme za recikliranje (npr. sortiranje, rezanje, baliranje i sl.), a što je bilo moguće zaključiti iz opisa tehnološkog procesa u samom elaboratu te se u tom slučaju ti kapaciteti nisu uzimali u obzir.

Prema navedenim podacima, u listopadu 2022. godine bilo je evidentirano ukupno 42 postrojenja za materijalnu oporabu plastike, pri čemu sedam od njih koriste otpad od plastike za proizvodnju proizvoda od plastike, dok ostala proizvode granulat koji se predaje dalje proizvođačima proizvoda od plastike (Slika 52).

Kontinuirano se radi na unapređenju sustava praćenja ispunjavanja propisanih ciljeva i na provođenju mjera u svrhu smanjenja odlaganja otpada, čemu ide u prilog i donošenje Odluke o redoslijedu i dinamici zatvaranja odlagališta (»Narodne novine«, br. 3/19, 17/19. – ispravak i 45/23 – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatke). Odlukom je, između ostaloga, određen raspored i dinamika zatvaranja odlagališta neopasnog otpada po županijama koja su se trebala zatvoriti do 31. prosinca 2018. Svih 26 planiranih odlagališta zatvoreno je do kraja 2020. godine.

Sanacija odlagališta se provodi kontinuirano i zadovoljavajućom dinamikom. U prilog tome ide podatak da je sanacija ili završena ili je u tijeku na više od 79 % svih službenih odlagališta na području RH, dok je na preostalim odlagalištima sanacija u pripremi.

Vezano za mjere zaštite okoliša koje se provode na odlagalištima i opremljenost odlagališta, bitno je istaknuti da se na većini odlagališta koja su bila aktivna tijekom 2021. godine provodi ravnanje, zbijanje i prekrivanja otpada (95 % odlagališta), oko 70 % aktivnih odlagališta raspolaže sustavom odvodnje procjednih voda, te oko 60 % ima sustav otplinjavanja.

Kako bi se smanjile količine otpada koje se odlažu i dostigli propisani ciljevi za smanjenje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada, svakako je potrebno u narednom razdoblju intenzivirati već postojeću provedbu mjera usmjerenih na odvojeno prikupljanje komunalnog otpada te opremanje i izgradnju infrastrukture za kompostiranje i recikliranje komunalnog otpada te uvođenja naknade za odlaganje otpada.

2.4.2. Postojeći sustavi za gospodarenje otpadom

2.4.2.1. Građevni otpad

Usporedba podataka o prijavljenom nastalom građevnom otpadu s podacima gospodarskih i drugih pokazatelja za sektor građevinarstva kontinuirano ukazuje na nedovoljno poznavanje tokova građevnog otpada i potrebu da se osigura kvalitetnija provedba sustava gospodarenja ove posebne kategorije otpada, a usporedno s time i unaprjeđenje kvalitete podataka, prvenstveno za miješane vrste otpada (otpad od rušenja, šuta), koje se u nekim područjima RH slabije prijavljuju. Uzrok se, osim nedovoljne informiranosti obveznika, može objasniti nedostatkom ili nedostatnim kapacitetima za obradu građevnog otpada na određenim područjima, što u konačnici rezultira značajnim udjelom otpada koji nije zbrinut u skladu s izdanim dozvolama, koji na taj način ostaje neevidentiran u službenom sustavu. Poboljšanja se očekuju tek s rješavanjem problema nedostatne infrastrukture, odnosno pojačanim inspekcijskim nadzorom, pri čemu napore trebaju uložiti svi sudionici sustava gospodarenja građevnim otpadom.

Ukupno 300-tinjak tvrtki posjeduje dozvolu za obradu tj. predobradu, oporabu ili zbrinjavanje građevnog otpada. Obrada građevnog otpada provodi se na oko 190 lokacija, najviše na području Grada Zagreba, Zagrebačke županije, Varaždinske županije i Osječko-baranjske županije, a najmanje na području Ličko-senjske županije, Požeško-slavonske županije i Virovitičko-podravske županije.

Najveći udio dozvola odnosi se na otpadne metale, zatim na beton, cigle, crijep/pločice i keramiku te na zemlju (uključujući iskopanu zemlju s onečišćenih lokacija), kamenje i otpad od jaružanja. Dozvolu za neki od postupaka materijalne oporabe građevnog otpada (ne računajući postupke predobrade) ishodilo je 200-tinjak tvrtki. U nekim županijama potrebno je osigurati dodatne kapacitete za obradu pojedinih vrsta otpada, primarno mineralnog neopasnog građevnog otpada.

U 2021. godini identificirano je ukupno 45 uređaja drobilica koje su namijenjene obradi mineralnog građevnog otpada.

2.4.2.2. Građevni otpad koji sadrži azbest

Za potrebe zbrinjavanja građevnog otpada koji sadrži azbest (postupak D5 – odlaganje otpada na posebno pripremljeno odlagalište (odlaganje u povezane komore koje su zatvorene i izolirane jedna od druge i od okoliša itd.), izgrađene su kazete na prostoru 18 odabranih odlagališta otpada. Ukupni kapacitet svih 18 izgrađenih kazeta iznosi oko 87.100 m³ (Slika 60).

Intenzitet punjenja kazeta smanjuje se nakon 2016. godine, kada prestaje sufinanciranje sustava sakupljanja u sustavu FZOEU.

U nekim županijama se na nekima od izgrađenih kazeta otpad ne zbrinjava. Riječ je o ukupno 12 kazeta na području: Međimurske županije, Ličko-senjske županije (zapunjena), Bjelovarsko-bilogorske županije, Vukovarsko-srijemske županije, Virovitičko-podravske županije, Brodsko-posavske županije, Primorsko-goranske županije i Gradu Zagrebu.

Tijekom 2021. godine, građevni otpad koji sadrži azbest zbrinut je na šest kazeta na prostoru šest županija: Koprivničko-križevačke županije, Dubrovačko-neretvanske županije, Splitsko-dalmatinske županije, Karlovačke županije, Zadarske županije i Požeško-slavonske županije. U Požeško-slavonskoj županiji je tijekom 2021. godine izgrađena i puštena u rad nova kazeta za azbest u okviru odlagališta.

Na prostoru sedam županija nisu izgrađene kazete za građevni otpad koji sadrži azbest: Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke, Varaždinske, Šibensko-kninske, Istarske i Osječko-baranjske županije.

2.4.2.3. Otpadni poliklorirani bifenili i poliklorirani terfenili

Od 2008. do 2021. godine uočljiv je trend kumulativnog povećanja zbrinute PCB opreme. Međutim, u odnosu na prijašnje razdoblje, od 2017. do 2021. godine smanjio se godišnji prosjek količine zbrinute opreme iz razloga što je 58 % preostale PCB opreme u posjedu tvrtki koje su u stečaju ili im je brisan status poslovnog subjekta.

S obzirom da se svake godine evidentira određeni broj novih posjednika PCB opreme, vjerojatnost je da i dalje postoji određeni broj tvrtki koje nisu prepoznale vlastite odgovornosti i obveze sukladno Pravilniku o gospodarenju polikloriranim bifenilima i polikloriranim terfenilima (»Narodne novine«, broj 54/23.).

Kašnjenje sa zbrinjavanjem preostalih količina uzrokovano je najvećim dijelom gospodarskom situacijom i nedostatkom financijskih sredstava za zamjenu i zbrinjavanje opreme koja sadrži PCB.

Oprema koja sadrži PCB (transformatori, kondenzatori) obrađuje se izvan RH što je trenutno odgovarajući način gospodarenja ovom vrstom otpada i nastavit će se u ovom planskom razdoblju.

2.4.2.4. Javna usluga prikupljanja komunalnog otpada

U 2021. godini, odvojeno sakupljanje komunalnog otpada u okviru javne usluge provodilo se na neki od sljedećih načina: putem spremnika kod korisnika usluge (»od vrata do vrata«), putem spremnika na javnim površinama, putem stacionarnih i/ili mobilnih reciklažnih dvorišta.

Prema podacima iz IRDJU obrazaca, u 2021. godini ukupno je 522 JLS (94 %), odnosno 124 grada i 398 općine imalo osigurane uvjete za odvojeno sakupljanje barem jedne od sljedeće četiri frakcije komunalnog otpada: papir/karton, plastika, staklo i metal. S druge strane 22 JLS (4 %) nije osiguralo uvjete za odvojeno sakupljanje niti jedne od četiri navedene frakcije komunalnog otpada.

Ukupno je 408 JLS (73 %) osiguralo uvjete za odvojeno sakupljanje sve četiri navedene frakcije komunalnog otpada.

Za odvojeno sakupljanje otpadnog papira i kartona uvjete je osiguralo 521 JLS (94 %), plastike njih 515 (93 %), stakla 482 (87 %) i metala 425 (76 %) JLS.

Do kraja 2021. godine kućanstvima je podijeljeno ukupno 66.629 kompostera, gdje Grad Zagreb prednjači sa 18.936 podijeljenih kompostera. Komposteri za kućno kompostiranje podijeljeni su na području 111 (20 %) JLS, od toga 62 (48 %) gradova i 50 (12 %) općina.

Najčešći kriterij naplate javne usluge bio je prema volumenu spremnika za otpad i broju pražnjenja spremnika i to u preko 90 % JLS što uključuje sve korisnike javne usluge (pravne i fizičke osobe). Prema masi predanog otpada naplata se vršila za fizičke osobe na području sedam JLS, a za pravne osobe na području 14 JLS.

2.4.3. Pregled tvrtki koje obavljaju neku od djelatnosti gospodarenja otpadom

Trend kretanja ukupnog broja tvrtki u razdoblju od 2015. do 2021. je u stagnaciji uz manje promjene (Slika 61). U 2021. godini 462 tvrtke su imale ishođenu dozvolu za gospodarenje otpadom. Dozvolu za gospodarenje opasnim otpadom ishodilo je 79 tvrtki, dok je dozvolu za gospodarenje neopasnim i komunalnim otpadom ishodilo 438 tvrtki. Neke tvrtke imaju istovremeno dozvolu za opasni i za neopasni otpad, stoga se njihov zbroj ne poklapa s ukupnim brojem tvrtki koje imaju ishođenu dozvolu.

Primjenom načela »onečišćivač plaća« sanaciju lokacije praonice i dezinsekcijske stanice Botovo i sanaciju mazuta u bivšoj tvornici vijaka Tvik u Kninu treba provesti pravna osoba – sljedbenik.

Vezano za sanaciju odlagališta fosfogipsa Petrokemije Kutina, u postupku restrukturiranja i dokapitalizacije društva Petrokemija d.d. Kutina, osnovano je društvo u državnom vlasništvu DE-FOS d.o.o. za zbrinjavanje neopasnog otpada, kojega je putem natječaja CERP-a kupila tvrtka Flamtron d.o.o. Kutina, a koja je u obvezi sanirati i zatvoriti odlagalište fosfogipsa.

3. OCJENA STANJA GOSPODARENJA OTPADOM U REPUBLICI HRVATSKOJ

U prethodnom programskom razdoblju postignuti su značajni pomaci na razvoju sustava gospodarenja otpadom. Nastavljen je proces uspostave centara za gospodarenje otpadom, saniran je velik broj prioritetnih lokacija onečišćenih opasnim otpadom, kao i neusklađenih i divljih odlagališta, te su razvijeni sustavi i infrastruktura za gospodarenje određenim posebnim kategorijama otpada.

Pojačanim provođenjem mjera i aktivnosti odvojenog sakupljanja i oporabe otpada, ulaganjima u izgradnju nove infrastrukture i nabavku potrebne opreme, aktivnostima podizanja svijesti i edukacije te poticanjem i potporom pripreme, provedbe i razvoja programa i projekata, ostvaren je značajan napredak u gospodarenju komunalnim i posebnim kategorijama otpada.

Međutim, analiza stanja gospodarenja otpadom u RH (poglavlje 2) pokazala je da postojeći sustav gospodarenja otpadom ne zadovoljava u potpunosti, te je nužno daljnje intenziviranje aktivnosti i bolja koordinacija istih.

Odvojeno sakupljanje na mjestu nastanka metala, stakla, plastike i papira iz komunalnog otpada provodi se u većini općina i gradova (93 %). Da bi se postigla stopa recikliranja komunalnog i sličnog otpada, nužno je nastaviti s provođenjem informativno-obrazovnih aktivnosti usmjerenih na poticanje odvojenog sakupljanja otpada u okviru javne usluge, izgradnjom i opremanjem dodatnih reciklažnih dvorišta i nabavom opreme i vozila za prijevoz otpada uključujući i plovila te izgradnjom infrastrukture za sortiranje otpada, recikliranje i oporabu.

Paralelno s unaprjeđenjem sustava odvojenog sakupljanja nužan je i razvoj odgovarajućeg sustava za obradu komunalnog otpada. Iako je u prethodnom planskom razdoblju udio komunalnog otpada koji se odložio na odlagališta smanjen, najveće količine komunalnog otpada i dalje se bez prethodne obrade zbrinjavaju postupkom odlaganja te se ne ostvaruje dostatno smanjenje količina biorazgradivoga komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta. U tu svrhu potrebno je povećati dinamiku uspostave centara za gospodarenje otpadom, postrojenja za materijalnu oporabu te osigurati odgovarajuće kapacitete za energetsku oporabu otpada, a usporedo nastaviti sa aktivnostima sanacije i zatvaranje odlagališta otpada i uvođenje naknade za odlaganje otpada. Također, potrebno je odrediti frakcije u otpadu koje je moguće oporabiti i sukladno tome razvijati sustav sakupljanja na kućnom pragu kojim će se prikupljati ciljane frakcije koje je moguće reciklirati.

Kako bi se omogućila obrada biootpada neophodna je izgradnja kompostana, posebno u dijelovima velikog sezonalnog povećanja komunalnog otpada (obalne i otočne JLS). Ovo se posebno odnosi na uspostave kompostana na otocima te kompostana u dijelovima Republike Hrvatske gdje iste ne postoje. Paralelno s uspostavom sustava za obradu biootpada potrebno je intenzivno provoditi edukaciju o važnosti odvojenog sakupljanja biootpada.

S obzirom na uspostavu sustava vodoopskrbe i odvodnje, uključujući i stavljanje u rad uređaja za pročišćavanje otpadnih komunalnih voda a što rezultira sve većom proizvodnjom mulja iz uređaja za obradu komunalnih otpadnih voda, potrebno je jačanje sustava za materijalnu i energetsku oporabu ove vrste otpada.

Kao rezultat unaprjeđenja nacionalnog sustava za posebne kategorije otpada, u prethodnom programskom razdoblju porasle su i količine opasnog otpada. Odgovarajući sustavi i kapaciteti gospodarenja uspostavljeni su za određene kategorije opasnog otpada, ali nije sustavno organizirano gospodarenje opasnim otpadom u cjelini. Opasni otpad zbog nedovoljno razvijene infrastrukture uglavnom se izvozi iz RH.

Što se tiče posebnih kategorija otpada, za šest posebnih kategorija otpada (otpadna ambalaža, otpadne gume, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori, otpadna vozila, otpadna električna i elektronička oprema) organiziran je sustav proširene odgovornosti proizvođača što je rezultiralo intenzivnim rastom sakupljenih i obrađenih količina, što ukazuje na dostizanje maksimuma u okviru postojećih kapaciteta i načina organizacije sustava.

4. CILJEVI GOSPODARENJA OTPADOM

Ciljevi u gospodarenju otpadom koji su određeni ZGO-om i provedbenim propisima, preneseni su iz propisa EU:

– Direktivom 2008/98/EZ

– Direktivom 1999/31/EZ

– Direktivom 2006/66/EZ

– Direktivom 94/62/EZ

– Direktivom 2000/53/EZ

– Direktivom 2012/19/EZ

– Direktivom 2019/904.

Osim u gore navedenim EU aktima, za pojedine ciljeve detaljnija metodologija izračuna uređena je u sljedećim EU aktima:

– Odluka Komisije od 18. studenoga 2011. o utvrđivanju pravila i metoda izračuna za provjeru usklađenosti s ciljevima utvrđenim u članku 11. stavku 2. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (priopćena pod brojem dokumenta C(2011) 8165) (2011/753/EU) ( SL L 310, 25. 11. 2011.)

– Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/1004 оd 7. lipnja 2019. o utvrđivanju pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka o otpadu u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Provedbene odluke Komisije C(2012) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2019) 4114) (SL L 163, 20. 6. 2019.)

– Odluka Komisije od 22. ožujka 2005. o utvrđivanju formata u odnosu na sustav baza podataka na temelju Direktive 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu (priopćena pod brojem dokumenta C(2005) 854) kako je posljednji put izmijenjena Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2019/665 оd 17. travnja 2019. o izmjeni Odluke 2005/270/EZ o utvrđivanju formata u odnosu na sustav baza podataka na temelju Direktive 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ambalaži i ambalažnom otpadu (priopćeno pod brojem dokumenta C(2019) 2805) (SL L 112, 26. 4. 2019.)

– Odluka Komisije od 1. travnja 2005. o utvrđivanju detaljnih pravila za praćenje ciljeva u pogledu ponovne uporabe/oporabe i ponovne uporabe/recikliranja koji su utvrđeni u Direktivi 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadnim vozilima (priopćena pod brojem dokumenta C(2004) 2849) (SL L 94, 13. 4. 2005.)

– Uredba Komisije (EU) br. 493/2012 od 11. lipnja 2012. o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, detaljnih pravila za izračunavanje učinkovitosti recikliranja u procesima recikliranja otpadnih baterija i akumulatora (SL L 151, 12. 6. 2012.)

– Provedbena odluka Komisije (EU) 2017/699 оd 18. travnja 2017. o utvrđivanju zajedničke metodologije za izračun mase električne i elektroničke opreme (EEO) stavljene na tržište svake države članice te zajedničke metodologije za izračun količine nastale otpadne električne i elektroničke opreme (OEEO) izražene masom u svakoj državi članici (SL L 103, 19. 4. 2017.)

– Provedbena Uredba Komisije (EU) 2019/290 оd 19. veljače 2019. o utvrđivanju formata za registraciju i izvješćivanje u registar za proizvođače električne i elektroničke opreme (SL L 48, 20. 2. 2019.)

– Provedbena odluka Komisije (EU) 2019/2193 оd 17. prosinca 2019. o utvrđivanju pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka i utvrđivanju formata podataka za potrebe Direktive 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (priopćeno pod brojem dokumenta C(2019) 8995) (SL L 330, 20. 12. 2019.)

– Provedbena odluka Komisije (EU) 2021/958 оd 31. svibnja 2021. o utvrđivanju formata za dostavljanje podataka i informacija o ribolovnom alatu koji je stavljen na tržište i o skupljenom otpadnom ribolovnom alatu u državama članicama te formata za izvješće o provjeri kvalitete u skladu s člankom 13. stavkom 1. točkom (d) i stavkom 2. Direktive (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 211, 15. 6. 2021.)

– Provedbena odluka Komisije (EU) 2021/2267 оd 17. prosinca 2021. o utvrđivanju formata za dostavu podataka i informacija o prikupljenom otpadu nakon potrošnje duhanskih proizvoda s filtrom i filtara koji se stavljaju na tržište za uporabu u kombinaciji s duhanskim proizvodima (SL L 455, 20. 12. 2021.)

– Provedbena odluka Komisije (EU) 2021/1752 оd 1. listopada 2021. o utvrđivanju pravila za primjenu Direktive (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu izračuna, provjere i dostave podataka o odvojenom skupljanju otpadnih plastičnih boca za napitke za jednokratnu uporabu (SL L 349, 4. 10. 2021.)

– Provedbena odluka Komisije (EU) 2022/162 оd 4. veljače 2022. o utvrđivanju pravila za primjenu Direktive (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu izračuna, provjere i izvješćivanja o smanjenju potrošnje određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu i mjerama koje države članice poduzimaju kako bi je smanjile (SL L 26, 7. 2. 2022.).

U Tablici 24 prikazan je status realizacije propisanih EU ciljeva.

Trenutno u RH ne postoji odgovarajući način gospodarenja otpadnim muljem iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Otpadni mulj iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda se uglavnom privremeno skladišti ili odlaže na odlagališta, a manje količine koriste se u poljoprivredne svrhe ili se podvrgavaju postupku kompostiranja.

Potrebno je uspostaviti odgovarajući sustav gospodarenja otpadnim muljem iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda koji će uz materijalnu uključivati i energetsku oporabu otpadnog mulja. Otpadni mulj iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda potrebno je pripremiti/obraditi kako bi se dobile što manje količine otpada (otpad s većim postotkom suhe tvari) čime se olakšava postupanje prije konačne oporabe i/ili zbrinjavanja.

Prema odredbama ZGO-a otpadni mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda više se ne svrstava u posebnu kategoriju otpada.

Nastavno na navedeno, a sukladno Višegodišnjem programu gradnje komunalnih vodnih građevina za razdoblje do 2030. godine https://voda.hr/sites/default/files/2022-04/visegodisnji_program_gradnje_komunalnih_vodnih_gradevina_za_razdoblje_do_2030._godine.pdf , izbor konkretnog načina zbrinjavanja mulja odvijat će se na razini pružatelja usluga, odnosno uslužnih područja, te regija u kasnijim fazama donošenja odluka, i to tijekom pripreme za realizaciju projekata u sklopu kojih će se provoditi i dodatne analize utjecaja na okoliš, pri čemu će izbor ovisiti o raspoloživim organizacijskim, financijskim i provedbenim mogućnostima. Imajući u vidu načela kružnog gospodarstva, pri planiranju i projektiranju uređaja potrebno je analizirati moguće postupke obrade mulja koji bi se koristio u određene svrhe, sve sa ciljem da se s tim postupcima dobiju što manje količine otpada i da se postignu utvrđeni parametri za te svrhe, uključujući postotak suhe tvari i sastav mulja. U svrhu sprječavanja i smanjivanja nastanka otpada na uređajima za pročišćavanje otpadnih voda, planska i projektna dokumentacija uređaja treba razmotriti prihvatljiva rješenja koja podrazumijevaju unaprjeđenje postojeće linije obrade mulja ili izgradnju nove linije obrade mulja s bilo kojim postupkom obrade (zgušnjavanje, stabilizacija (biološka, kemijska, toplinska), termalna hidroliza, ko-digestija, dehidracija, sušenje (konvekcijsko, kontaktno, solarno), peletiranje, mono spaljivanje, uplinjavanje, piroliza, suspaljivanje (cementare, termoelektrane, ciglane, bioplinska postrojenja, s komunalnim otpadom), kompostiranje, ozemljavanje, miješanje s drugim vrstama otpada i sirovina uz dobivanje novog proizvoda i drugo). Pritom se unaprjeđenje postojećih linija obrade mulja ili izgradnja novih na pojedinim uređajima ne ograničava isključivo na vlastite potrebe tog uređaja, već je moguće planiranje i izgradnja zajedničkih kapaciteta, pri čemu se kapaciteti potrebni za obradu većih količina mulja koji će se dopremati s okolnih uređaja (unutar određenog regionalnog područja) grade na jednom uređaju.

5.4. OSTALE PROCJENE RAZVOJA TIJEKA OTPADA

Izrada procjene razvoja tijeka otpada za razne druge tokove otpada predviđena je u sklopu zasebnih projekata, od kojih su neki u fazi provedbe, a neki se planiraju kroz mjere definirane PGO-om.

Procjene razvoja tijeka otpada za opasni otpad izrađuju se u okviru projekta koji je u tijeku, a koji će rezultirati izradom studije izvedivosti postojećih i potrebnih kapaciteta za obradu opasnog otpada i studija za identifikaciju novih lokacija onečišćenih opasnim otpadom (»crne točke«).

Dodatno, Mjera 6. – Analiza učinkovitosti sustava za gospodarenje posebnim kategorijama otpada s prijedlozima za unaprjeđenje, predviđa aktivnosti izrade analiza i studija i za druge vrste posebnih kategorija otpada kako je navedeno u opisu te mjere.

6. PROCJENA NUŽNOSTI ZATVARANJA POSTOJEĆE I USPOSTAVE NOVE INFRASTRUKTURE ZA ZBRINJAVANJE I OPORABU MIJEŠANOG KOMUNALNOG OTPADA IZ KUĆANSTVA

Planiranje razvoja sustava gospodarenja otpadom prije svega ovisi o količinama i sastavu otpada. S obzirom da mKO predstavlja ostatni dio komunalnog otpada (dio koji nije odvojeno sakupljen), njegov sastav i količine su neposredno ovisni o načinu i efikasnosti sustava odvojenog prikupljanja komunalnog otpada. S obzirom da je sustav odvojenog prikupljanja već dugi niz godina u stalnom razvoju, a isto će se nastaviti i u razdoblju do 2035. godine, nedvojbeno je da će se količine i sastav mKO-a mijenjati tijekom promatranog razdoblja. Slijedom navedenoga potrebno je predvidjeti krajnje elemente sustava (oporaba i zbrinjavanja mKO-a) na način da budu prilagodljivi za količine i sastav mKO-a koji će nastati u tom razdoblju.

Direktivom 1999/31/EZ, a u cilju podupiranja EU prelaska na kružno gospodarstvo predviđeno je postupno smanjenje odlaganja otpada, posebno otpada koji je pogodan za recikliranje ili drugi postupak oporabe. Kako bi se zajamčila pravilna primjena reda prvenstva gospodarenja otpadom, potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se od 2030. godine ograničenja za odlaganje primjenjivala na sav otpad koji je pogodan za recikliranje i druge postupke materijalne i energetske oporabe, uz iznimku otpada za koji odlaganje daje najbolji učinak na okoliš u skladu s člankom 4. Direktive 2008/98/EZ.

Poduzetim mjerama potrebno je osigurati da se do 2035. godine količina odloženog komunalnog otpada smanji na 10 % ukupne količine mase nastalog komunalnog otpada ili manje.

U narednom/budućem razdoblju prioriteti u nadogradnji ili izmjeni postojećeg sustava gospodarenja otpadom i uspostavi novih sustava gospodarenja otpadom, definirat će se s obzirom na red prvenstva gospodarenja otpadom propisan ZGO-om i stupanj razvoja postojećih sustava gospodarenja otpadom kao i s obzirom na zadane vremenske rokove za njihovu provedbu.

Potrebno je usmjeravati/poticati gospodarenje otpadom kao gospodarsku i tržišnu djelatnost prema maksimalnom iskorištavanju vrijednih frakcija otpada koja se mora obavljati uz očuvanje zdravlja ljudi, primjenu načela zaštite okoliša i ciljeva kružnog gospodarstva koje stavlja naglasak na iskorištavanje nacionalnih resursa uz primjenu najviših standarda zaštite okoliša (primjena najboljih raspoloživih tehnologija i praksi prihvaćenih i propisanih odgovarajućim dokumentima na razini EU).

Ispunjavanje ciljeva odvojenog sakupljanja iskoristivih vrsta otpada, te njihove pripreme za ponovnu uporabu, recikliranje i oporabu ne isključuje niti jedan element reda prvenstva gospodarenja otpadom već ga čini sastavnim dijelom cjelovitog sustava.

Gospodarenje miješanim komunalnim otpadom se temelji na zadnja tri stupa reda prvenstva gospodarenja otpadom:

• Recikliranje (izdvajanja i priprema za ponovnu uporabu i recikliranje iskoristivih frakcija otpada),

• ostali postupci oporabe npr. energetska oporaba i

• zbrinjavanje otpada (spaljivanje, odlaganje i dr.).

mKO je otpad iz kućanstva i otpad iz drugih izvora koji je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava, te se u Katalogu otpada nalazi pod ključnim brojem 20 03 01.

Postojeća infrastruktura za zabrinjavanje i oporabu miješanog komunalnog otpada dominantno se zasniva na:

• Odlagalištima neopasnog otpada

• Postrojenjima za obradu miješanog komunalnog otpada

S obzirom da je razvoj sustava još uvijek u tijeku, isti trenutno ne uvažava u potpunosti načela zaštite okoliša i održivosti te ekonomsku opravdanost i isplativost uz poštivanje reda prvenstva gospodarenja otpadom. Tako je u 2021. godini količina miješanog komunalnog otpada iznosila je 1.004.877 tona odnosno 57 % ukupne količine nastalog komunalnog otpada. S obzirom da je u istoj godini u postrojenjima za obradu mKO-a obrađeno oko 145.000 t mKO-a, vidljivo je da je više od 85 % mKO odloženo na odlagališta bez prethodne obrade te isto ukazuje na nužnost uspostave sustava i kontrole sustava obrade, oporabe i zbrinjavanja mKO-a (materijalna i energetska oporaba odnosno obrada mKO-a prije odlaganja) i to već tijekom ovog planskog razdoblje.

6.1. OSNOVE I PRETPOSTAVKE ZA USPOSTAVU I RAZVOJ SUSTAVA OPORABE I ZBRINJAVANJA mKO-a

S obzirom da mKO predstavlja ostatni otpad nakon što su odvojeno sakupljene frakcije otpada koji će se reciklirati, sastav i količine mKO će se mijenjati tijekom vremena sukladno povećanju količina odvojeno sakupljenog i recikliranog otpada.

Ciljevi određeni Direktivom 2008/98/EZ za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje otpada su postroženi Direktivom (EU) 2018/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2008/98/EZ o otpadu (SL L 150, 14. 6. 2018.) kako bi se njima bolje odražavala nastojanja Unije da prijeđe na kružno gospodarstvo.

Tako je uvjet Direktive 2008/98/EZ da je do 2020. godine, potrebno osigurati pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje otpada kao što su papir, metal, plastika i staklo iz kućanstava, a po mogućnosti i iz drugih izvora do mjere u kojoj su ti tijekovi otpada slični otpadu iz kućanstava treba povećati na minimalno 50 % cjelokupne mase komunalnog otpada proširen s dodatnim uvjetima kako slijedi:

• do 2025. potrebno je osigurati pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada treba povećati na najmanje 55 % mase

• do 2030. potrebno je osigurati pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada treba povećati na najmanje 60 % mase

• do 2035. potrebno je osigurati pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada treba povećati na najmanje 65 % mase.

Promatrajući ključne frakcije komunalnog otpada (papir i karton, plastika, metal, staklo, kuhinjski i vrtni otpad, glomazni otpad električni i elektronički otpad), kojih prema analizi sastava komunalnog otpada određenog Metodologijom za određivanje sastava i količina komunalnog odnosno miješanog komunalnog otpada (Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, 2015.) ima više od 89 % (oko 1.572.000 tona u 2021.), na mjestu nastanka je 2021. godine odvojeno prikupljeno 761.683 tona odnosno oko 48 % promatranih ključnih frakcija nastalog komunalnog otpada. Kretanje odvojeno prikupljenih količina komunalnog otpada kao i promjena između 2017. i 2021. Tablica 26 ukazuje na pozitivne trendove u odvojenom sakupljanju komunalnog otpada.

• prethodnom obradom se ne bi smanjio štetni utjecaj, uzrokovan svojstvima odloženog otpada, na okoliš, posebice onečišćenje površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka, kao i globalnog okoliša, uključujući »učinak staklenika«, te svake opasnosti za zdravlje ljudi do koje bi moglo doći zbog odlaganja otpada tijekom cijelog životnog vijeka odlagališta,

• odlaganje inertnog otpada čija obrada nije tehnički izvediva.

Prema ZGO-u »obrada otpada je postupak oporabe ili zbrinjavanja, a uključuje i pripremu prije oporabe ili zbrinjavanja« pri čemu se prethodna obrada otpada prije odlaganja smatra postupkom kojim se u fizikalnom, termičkom, kemijskom ili biološkom procesu, uključujući razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada s ciljem smanjivanja količine ili opasnih svojstava te poboljšava rukovanje ili poboljšava iskoristivost otpada.

Na lokacijama (postrojenjima) na kojima se vrši prethodna obrada miješanog komunalnog otpada prije odlaganja i/ili drugog načina zbrinjavanja potrebno je omogućiti:

• Izdvajanje iskoristivih frakcija otpada koje nisu izdvojene na mjestu nastanka a kao priprema za oporabu i/ili recikliranje

• Biološku obradu (stabilizaciju) biorazgradivog dijela miješanog komunalnog otpada

• Energetska oporaba otpada i produkata obrade otpada koje nije moguće materijalno oporabiti

• Odlaganje i drugi postupci zbrinjavanja neiskoristivih produkata obrade i biološki stabiliziranog otpada.

Navedeno postupanje s miješanim komunalnim otpadom se provodi primjenom reda prvenstva gospodarenja otpadom uz primjenu »načela blizine« prema kojemu se obrada otpada mora obavljati u najbližoj odgovarajućoj građevini ili uređaju u odnosu na mjesto nastanka otpada, uzimajući u obzir gospodarsku učinkovitost i prihvatljivost za okoliš.

Sukladno načelu blizine davatelj usluge sakupljanja mKO je dužan predati mKO nastao na području određene JLS u CGO kojemu JLS pripada kako je određeno ovim PGO-om.

S obzirom na postojeće i planirano stanje u gospodarenju otpadom cjeloviti sustav gospodarenja otpadom nije moguće uspostaviti bez segmenta obrade miješanog komunalnog otpada. Uvažavajući gore navedene činjenice i zakonski propisani red prvenstva, sustav gospodarenja komunalnim otpadom u RH treba razvijati na sljedećim područjima:

• Organizirano odvojeno sakupljanje pojedinih kategorija otpada iz komunalnog otpada uz osiguravanje potrebne infrastrukture

• Obrada odnosno priprema odvojeno prikupljenog otpada za ponovnu uporabu i recikliranje

• Obrada miješanog komunalnog otpada u postrojenjima za obradu mKO-a (centar za gospodarenje otpadom s ili bez energetske oporabe)

• Energetska oporaba otpada i produkata obrade otpada koje nije moguće materijalno oporabiti proizvedenog /nastalog u RH

• Odlaganje i drugi postupci zbrinjavanja neiskoristivih produkata obrade i biološki stabiliziranog otpada

• Odlaganje stabiliziranog opasnog otpada.

Centar za gospodarenje otpadom je sklop više međusobno funkcionalno i/ili tehnološki povezanih građevina i uređaja za obradu (oporabu i zbrinjavanje) komunalnog otpada otpada i drugog otpada ako je taj otpad sličan po prirodi i sastavu otpadu iz kućanstva odnosno otpada koji je moguće obraditi u CGO-u sukladno predviđenoj tehnologiji obrade. Sastavni dio Centara za gospodarenje otpadom predstavlja i mreža pretovarnih stanica koje imaju funkciju prikupljanja otpada i okrupnjavanja pošiljki otpada za prijevoz do CGO-a odnosno postrojenja za recikliranje.

U CGO-u se odvijaju različite aktivnosti vezane uz obradu otpada prije konačne oporabe i zbrinjavanja ostatnih frakcija kao što su:

• prihvat i obrada otpada

• izdvajanje otpada koji se može ponovno uporabiti ili reciklirati te izdvajanje i daljnja predaja opasnog otpada

• izdvajanje i distribucija otpada koji se može koristiti u druge svrhe

• biološka obrada otpada

• priprema za energetsku oporabu i energetska oporaba otpada

• trajno zbrinjavanje obrađenog otpada.

Za projekte CGO-a koji su u pripremi, a radi ispunjenja ciljeva kružnog gospodarstva u području gospodarenja otpadom, potrebno je kod pripreme projekata planirati zaprimanje sljedećih vrsta otpada:

• krupni (glomazni) otpad

• odvojeno prikupljeni otpadni papir/karton, plastika, metal, staklo

• odvojeno prikupljeni biootpad

• građevni otpad

• građevni otpad koji sadrži azbest

• neopasni i inertni proizvodni otpad

• mKOnečistoće izdvojene prilikom obrade odvojeno prikupljenog otpada.

Za CGO-e koji su izgrađeni ili su u izgradnji treba u kasnijoj operativnoj fazi razmotriti moguće prilagodbe za zaprimanje odvojeno prikupljenog otpada radi maksimalnog iskorištenja postojećih kapaciteta.

U CGO-ima sakupljeni otpad se priprema za daljnju obradu, izdvajaju se vrijedni sastojci otpada koji se mogu ponovno uporabiti ili reciklirati te vrste otpada pogodne za energetsku oporabu. U CGO-ima predviđena je mehanička i biološka obrada otpada i/ili energetska oporaba otpada uključujući i trajno zbrinjavanje otpada. Mogući koncepti energetske oporabe komunalnog i drugih vrsta otpada detaljnije su razrađeni u poglavlju Energetska oporaba otpada (Poglavlje 6.4.).

Sukladno Strategiji gospodarenja otpadom Republike Hrvatske i Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. – 2022. godine (»Narodne novine«, br. 3/17. i 1/22.), Republika Hrvatska se opredijelila za centralizirani sustav gospodarenja mKO-a gdje će se cjelokupni mKO koji se prikuplja u sklopu javne usluge oporabljivati i zbrinjavati u sklopu CGO-a.

Iako uspostava centraliziranih mjesta obrade mKO-a i ostalih odvojeno prikupljenih kategorija otpada zahtijeva veća početna ulaganja (veći kapitalni troškovi), navedenim pristupom se utječe na optimiziranje operativnih troškova koji u slučaju decentraliziranog sustava mogu predstavljati značajni udio u ukupnim troškovima oporabe i zbrinjavanja mKO-a.

U RH je planirana izgradnja ukupno 11 centara za gospodarenje. Lokacije centara određene su kao rezultat optimizacije prostornih i ekonomskih parametara dok tehničko-tehnološko rješenje proizlazi iz obaveza ispunjavanja zadanih ciljeva u skladu sa najboljim raspoloživim tehnikama.

Potrebni kapaciteti obrade mKO-a proizlaze iz planirane uspostave odvojenog prikupljanja reciklabilnog otpada određeni u prethodnom poglavlju. Kapaciteti pojedinih CGO-a prikazani su u Tablici 30.

Tablica 30. Popis i nazivni kapaciteti centara za gospodarenje otpadom

Br.	Naziv	Županija	Kapacitet (tona/ godina)
1.	CGO Marišćina	Primorsko-goranska (sve JLS)	100.000
2.	CGO Kaštijun	Istarska (sve JLS)	90.000
3.	CGO Bikarac	Šibensko-kninska (sve JLS)	40.000
4.	CGO Biljane Donje	Zadarska (sve JLS), dio Ličko-senjske (gradovi Gospić i Novalja, te općine Karlobag, Perušić, Donji Lapac, Udbina i Lovinac)	75.000
5.	CGO Babina Gora	Karlovačka (sve JLS), dio Ličko-senjske (grad Otočac i općine Brinje, Plitvička Jezera, Vrhovine), dio Sisačko-moslavačke (grad Glina i općine Gvozd i Topusko )	30.000
6.	CGO Lećevica	Splitsko-dalmatinska (sve JLS)	110.000
7.	CGO Lučino Razdolje	Dubrovačko-neretvanska (sve JLS)	40.000
8.	CGO Piškornica *)	Koprivničko-križevačka (sve JLS), Krapinsko-zagorska (sve JLS), Međimurska (sve JLS), Varaždinska (sve JLS), Bjelovarsko-bilogorska županija (sve JLS)	110.000
9.	CGO Orlovnjak	Osječko-baranjska (sve JLS), Vukovarsko-srijemska (sve JLS)	60.000
10.	CGO Šagulje	Brodsko-posavska (sve JLS), Požeško-slavonska (sve JLS), Virovitič­ko-podravska županija (sve JLS) dio Sisačko-moslovačke (gradovi Hrvatska Kostajnica, Kutina, Novska, Popovača, Sisak i općine Donji Kukuruzari, Dvor, Hrvatska Dubica, Jasenovac, Lekenik, Lipovljani, Majur, Sunja, Topusko, Velika Ludina)	55.000
11.	CGO Zagreb	Grad Zagreb, Zagrebačka (sve JLS)	180.000

*) CGO Piškornica će se graditi na način da su prvom fazom obuhvaćene Koprivničko-križevačka županija, Krapinsko-zagorska županija, Međimurska županija i Varaždinska županija, dok će se u drugoj fazi uključiti Bjelovarsko-bilogorska županija, a sukladno ciljevima za povećanje stope odvojeno prikupljenog otpada.

6.3. ODLAGALIŠTA NEOPASNOG OTPADA

U 2021. godini je nastalo ukupno 1.004.877 tona mKO-a. S obzirom na trenutno stanje gospodarenja mKO-om gdje se svega cca 146.000 tona mKO-a obrađuje u sklopu dva postojeća CGO-a (Kaštijun i Marišćina), na postojeća aktivna odlagališta (njih 80 u 2021. godini) odloženo je 848.075 t mKO-a bez prethodne obrade.

Kako je prethodno navedeno u poglavlju 2.4.1.6., ukupan preostali kapacitet na svim odlagalištima krajem 2021. godine, prema procjeni operatera odlagališta iznosio je 16.624.770 tona, od čega se 9.792.665 tona odnosi na odlagališta na kojima se odlaže komunalni otpad. U 2021. godini pripremu sanacije prijavilo je 15 odlagališta, sanacija je bila u tijeku na 28 odlagališta, a status saniranih ima ukupno 37 odlagališta.

Kontinuirano se radi na unaprjeđenju sustava praćenja ispunjavanja propisanih ciljeva i na provođenju mjera u svrhu smanjenja odlaganja otpada, čemu ide u prilog i donošenje Odluke o redoslijedu i dinamici zatvaranja odlagališta. Odlukom je, između ostaloga, određen raspored i dinamika zatvaranja odlagališta neopasnog otpada po JP(R)Skoja su se trebala zatvoriti do 31. prosinca 2018. Do kraja 2020. godine zatvoreno je svih 26 planiranih odlagališta.

Uzimajući u obzir broj neusklađenih i usklađenih aktivnih službenih odlagališta neopasnog otpada, količine mKO-a koji se odlaže bez prethodne obrade te ciljeve postupnog smanjenja količina otpada koji se odlaže na odlagališta, neophodno je predvidjeti postupno preusmjeravanje otpada sa manjih, neusklađenih i nesaniranih odlagališta s ciljem njihove sanacije i zatvaranja bez daljnjeg odlaganja, na veća, infrastrukturno opremljena, usklađena odlagališta s dostatnim kapacitetima. Istovremeno potrebno je nastaviti aktivnosti na izgradnji planiranih postrojenja za oporabu i zbrinjavanje mKO-a, kroz izgradnju centara za gospodarenje otpadom.

Odlukom o redoslijedu i dinamici zatvaranja odlagališta određena su postojeća odlagališta neopasnog otpada:

• koja se zatvaraju

• na kojima će se nastaviti odlagati neopasni komunalni i proizvodni otpad do popunjena kapaciteta za odlaganje

• na kojima će se nastaviti odlagati neopasni komunalni i proizvodni otpad do početka rada Centara za gospodarenje otpadom.

Kako bi se smanjile količine otpada koje se odlažu i dostigli propisani ciljevi za smanjenje odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada, svakako je potrebno u narednom razdoblju intenzivirati već postojeću provedbu mjera usmjerenih na odvojeno prikupljanje komunalnog otpada, opremanje i izgradnju infrastrukture za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada te nastavak izgradnje postrojenja za oporabu i zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada.

Postojeća odlagališta neopasnog otpada koja ispunjavaju ili će ispunjavati uvjete za rad (sanirana i usklađena s nacionalnom i europskom regulativom) nastaviti će s radom i prihvatom miješanog komunalnog otpada do puštanja u rad odgovarajućeg CGO-a nakon čega se navedena odlagališta zatvaraju ili se preostali kapaciteti koriste za prihvat inertnog otpada. Također, sukladno zakonskoj regulativi na usklađenim odlagalištima otpada dozvoljeno je odlaganje otpada koji je prošao prethodnu obradu otpada prije odlaganja. Iznimno, dozvoljeno je i odlaganje otpada koji nije prošao prethodnu obradu prije odlaganja, ako takvo odlaganje ne bi bilo protivno mjerama za postizanje ciljeva gospodarenja otpadom određenih ZGO-om i to u slučaju da prethodna obrada toga otpada ne bi doprinijela smanjenju količina otpada koji se odlaže, ili se prethodnom obradom ne bi smanjio štetni utjecaj, uzrokovan svojstvima odloženog otpada, na okoliš. Također je dozvoljeno odlaganje inertnog otpada čija obrada nije tehnički izvediva.

6.4. ENERGETSKA OPORABA OTPADA

Cjeloviti sustav gospodarenja otpadom, uvažavajući red prvenstva gospodarenja otpadom kao i postavljene ciljeve za ograničenjem dopuštene količine otpada koja se može odložiti 2035. godine, a koji iznosi 10 %, nije moguće ispuniti bez energetske oporabe. Stoga je zbog postavljenih ciljeva potrebno planirati i izgraditi postrojenja za energetsku oporabu otpada. Naime, cijeli sustav gospodarenja otpadom zasnovan je na primjeni svih pet segmenata reda prvenstva gospodarenja otpadom (prevencija, ponovno korištenje, recikliranje, oporaba, zbrinjavanje), dok je cilj također samodostatnost i održivost sustava bez potrebe, odnosno s minimiziranjem potrebe za obradom otpada i sirovina dobivenih obradom otpada izvan granica RH kako bi se smanjili troškovi konačnog zbrinjavanja otpada i kako bi se osigurao što veći stupanj energetske neovisnosti RH. Tako je jedna od vizija Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu (»Narodne novine«, broj 25/20.) »Ojačati sigurnost opskrbe energijom kroz rast domaće proizvodnje i povezivanje energetske infrastrukture, kao i uvođenje mehanizama za razvoj proizvodnih kapaciteta«.

Kao što je vidljivo iz projekcija nastanka KO, odvojenog sakupljanja i materijalne oporabe potrebno je predvidjeti sustav za gospodarenje mKO-om za približno 900.000 t/godina (Scenarij 1) odnosno 1.000.000 t/godina (Scenarij 2). S obzirom na strateško opredjeljenje RH za obradu mKO-a u sklopu regionalnih CGO-a, izlazni produkti obrade mKO-a su:

• Reciklati – izdvojeni otpad pogodan za materijalnu oporabu

• Gorivo iz otpada

• Ostatak za odlaganje – stabilizirani biorazgradivi otpad i ostali otpad koji nije pogodan za niti jedan drugi sustav oporabe.

U skladu s tim proizlazi potreba za energetskom oporabom otpada koji se ne može drugačije oporabiti/ponovo iskoristiti, a koji su rezultat obrade otpada u CGO-ima te otpadnog mulja sa uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.

Gorive frakcije iz komunalnog otpada, izdvojene u procesu mehaničko-biološke obrade u sklopu centara gospodarenja otpadom, ovisno o klasi odnosno ostalim parametrima mogu se obrađivati u industrijskim postrojenjima odnosno postrojenjima za energetsku oporabu otpada zajedno s obrađenim muljem iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda.

Rezultat energetske oporabe otpada je toplinska i električna energija, dok se kao ostatak pojavljuje šljaka te pepeo.

Postrojenja za termičku obradu odnosno energetsku oporabu otpada se koriste, ali nisu ograničena, za obradu sljedećih vrsta otpada:

• miješani i ostali komunalni otpad za koji nije moguća ponovna uporaba i materijalna oporaba

• gorivo iz otpada dobiveno nakon mehaničko-biološke obrade

• ostatni materijal od proizvodnje drveta i proizvoda od drveta

• otpadni mulj od obrade komunalnih otpadnih voda

• ostali otpad u skladu s pravilnicima koji definiraju gospodarenje određenom kategorijom otpada i karakteristikama samog postrojenja za termičku obradu.

Potrebu uspostave odgovarajućih postrojenja za energetsku oporabu otpada osim kroz red prvenstva, potrebno je promatrati i kroz načela gospodarenja otpadom (npr. blizine i samodostatnosti) kako bi se osiguralo smanjenje transportnih troškova i energetske oporaba u slučaju termičke obrade otpada izvan teritorija RH i osigurala samodostatnost u slučaju manjka kapaciteta izvan RH.

Razmatrajući širi aspekt doprinosa energetske oporabe otpada izuzev odgovarajuće zaštite okoliša i važnosti ovog postupka obrade za ostvarenje zakonski postavljenih ciljeva ekonomski doprinos nije zanemariv.

Osim novih postrojenja za energetsku oporabu otpada koja se mogu planirati u sklopu CGO-a ili kao zasebni objekti, potrebno je uzeti u obzir i postojeća postrojenja koja već imaju izgrađenu i funkcionalnu infrastrukturu kao što su cestovni i željeznički pristupi, spojevi na VN mrežu, sustav distribucije ogrjevne topline i tehnološke pare i sl.

Postojeći objekti na kojima je moguće planirati izgradnju (nadogradnja) postrojenja za energetsku oporabu otpada nastalog na teritoriju RH su:

• industrijske toplane i kotlovnice

• termoelektrane

• tvornice cementa i tvornice vapna

Neki od postojećih objekata već i koriste gorivo iz otpada kao alternativno gorivo odnosno oporabljuju otpad postupkom R1 (korištenje otpada uglavnom kao goriva ili drugog načina dobivanja energije). Ukupno su u RH do kolovoza 2022. godine četiri tvrtke posjedovale dozvolu za energetsku oporabu na pet lokacija ukupnog kapaciteta 392.479 tona/godina.

Međutim, problem je što s obzirom na tehnološke zahtjeve procesa, navedena postojeća postrojenja imaju visoke zahtjeve za kvalitetom goriva iz otpada. Tako bi npr. u slučaju da svi planirani CGO-i proizvode gorivo iz otpada koje je moguće oporabiti u postojećim postrojenjima, bilo potrebno proizvoditi GIO visoke klase što predstavlja najviše oko 20 % (bazirano na projiciranom sastavu mKO-a) ulaza u proces obrade mKO-a.

Međutim, isključivom proizvodnjom visokokvalitetnog goriva iz otpada nije moguće ispuniti ciljeve smanjenja količina koja je dozvoljeno odložiti na najviše 10 % količina KO 2035. godine te je stoga nužno planirati postrojenja koja će biti u mogućnosti oporabiti otpad šireg kvalitativnog raspona.

Tako je potrebno planirati sustav koji će biti u mogućnosti energetski oporabiti oko 400.000 tona/godina procesiranog i/ili neprocesiranog mKO-a (Scenarij 1 – gorivo iz otpada niske do srednje kvalitete) uvećano za mulj iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u iznosu od 100.000 t ST/godina, odnosno oko 145.000 tona/godina procesiranog i/ili neprocesiranog mKO-a (Scenarij 2 – gorivo iz otpada visoke kvalitete).

S obzirom da se navedeni sustavi i postrojenja planiraju i izvode na za minimalno operativno razdoblje od 30 godina, odgoda ciljeva sukladno Scenariju 2 će samo dovesti do odgode za potrebnim dodatnim kapacitetima za energetsku oporabu većih količina mKO-a i goriva iz otpada.

Mikrolokacije postrojenja proizlaze kao rezultat studija izvodljivosti gdje će se uzeti u obzir prometna povezanost, uvjeti zaštite okoliša i prirode i kao najvažniji parametar mogućnost plasiranje proizvedene toplinske i električne energije s obzirom da se kombinacijom oporabe s proizvodnjom toplinske i električne energije postiže najviša razina energetske efikasnosti.

Podjela na županije poslužila je samo kao baza za lakši prikaz potencijala i potreba za postrojenjima za energetsku oporabu s obzirom na zemljopisne značajke dok će se zbrinjavanje gorivog otpada, otpadnog mulja iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda i ostalog otpada predviđenog za energetsku oporabu odvijati putem tržišnih principa neovisno o županijskim administrativnim granicama osim za određene kategorije otpada sukladno posebnim propisima.

Uzevši u obzir ograničenja uspostavljena EU ciljem za odlaganje komunalnog otpada, ali i poteškoće s obradom otpadnog mulja iz uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, zbrinjavanjem otpada preostalog nakon obrade komunalnog otpada i drugih vrsta otpada, bez cjelovite primjene svih segmenata reda prvenstva gospodarenja otpadom, uključujući energetsku oporabu i spaljivanje otpada neće biti moguće ostvariti na teritoriju RH cilj u svezi odlaganja komunalnog otpada, te je potrebno osigurati i omogućiti zainteresiranim subjektima pripremu i razvoj projekata energetske oporabe.

Dodatno, potrebno je nakon 2028. godine ograničiti postojeću administrativnu zabranu isporuke miješanog komunalnog otpada u Republiku Hrvatsku radi energetske oporabe, kako bi se osigurala provedba jednakih standarda postupanja u prekograničnom prometu otpadom na području OECD-a. Navedena zabrana može biti prihvatljiv instrument, ako je njegova primjena vremenski ograničenog roka trajanja, a koji je povezan sa razvojem dostatnih kapaciteta za energetsku oporabu komunalnog otpada na teritoriju Republike Hrvatske.

7. OPORABA I/ILI ZBRINJAVANJE MULJA S UREĐAJA ZA PROČIŠĆAVANJE KOMUNALNIH OTPADNIH VODA

Prema Akcijskom planu za korištenje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda na pogodnim površinama (Hrvatske vode, ožujak 2020.) očekuje se vršna proizvodnja mulja od 79.300 t ST/godina 2031. godine te je ista povezana s puštanjem u rad novih uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. 2028. godine se očekuje nastanak nešto manjih količina mulja u odnosu na maksimalno očekivane ali s obzirom da je prema navedenom dokumentu sustav gospodarenja muljem potrebno planirati za raspon – 5 % + 25 % opterećenja muljem, za daljnje potrebe će se uzeti u obzir očekivana maksimalna količina mulja u iznosu od 100.000 t ST/godina.

Navedena količina se odnosi na mulj koji se ne vraća u proces obrade komunalnih otpadnih voda te koji se stoga mora oporabiti i/ili zbrinuti uvažavajući ZGO-om utvrđeni način primjene reda prvenstva gospodarenja otpadom.

Mogućnosti primjene nekog od postupaka oporabe i/ili zbrinjavanja ovise o stupnju prethodne obrade i pripreme mulja odnosno o udjelu suhe tvari.

Planiranje sustava je potrebno bazirati na »načelu blizine« kako bi se smanjilo okolišno opterećenje i pripadajući rizici. Iznimka je energetska oporaba otpadnog mulja s ciljem proizvodnje električne i toplinske energije čime se može opravdati veća udaljenost transporta u smislu CO₂ ekvivalenta proizvedene električne i/ili toplinske energije.

S obzirom na ograničene kapacitete obrade mulja s uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda koji nastaje i koji će nastajati u planskom razdoblju u RH, a kako bi se spriječio negativni utjecaj na nacionalni sustav gospodarenja otpadom, potrebno je zabraniti uvoz otpada ključnih brojeva 19 08 05, 19 08 11*, 19 08 12, 19 08 13* i 19 08 14.

8. KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE NAČELNIH LOKACIJA I POTREBNIH KAPACITETA NOVIH GRAĐEVINA I POSTROJENJA

Određivanje načelnih lokacija građevina za gospodarenje otpadom zasniva se na uvažavanju: načela zaštite okoliša i gospodarenja otpadom definiranih zakonskom regulativom, znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke te financijsko-ekonomskog aspekta.

Načela blizine i samodostatnosti uz načela zaštite okoliša rezultiraju optimizacijom i uravnoteženjem sustava što vodi k njegovoj održivosti tijekom vijeka korištenja. Načelo blizine se različito odražava na sustave gospodarenja određenim kategorijama otpada s obzirom na njihovu osjetljivost na transportne troškove kao i količine otpada kojim se gospodari što uvjetuje primjenu različitih kriterija prilikom optimizacije pojedinog sustava.

Osnovni preduvjet realizacije svakog objekta u sustavu gospodarenja otpadom je usklađenost planiranog zahvata s prostornim planovima u kojima RH i JL(R)S planiraju u prostoru građevine gospodarenja otpadom sukladno potrebama u određenom planskom razdoblju, dok se razvoj sustava gospodarenja otpadom na regionalnoj razini (Županije i Grad Zagreb) rješava kroz Planove gospodarenja otpadom područne (regionalne) samouprave čija je obaveza donošenja propisana ZGO-om. Navedenim Planovima rješava se cjeloviti pristup gospodarenju otpadom, određujući gospodarenje otpadom od mjesta nastanka do mjesta konačne obrade te stoga ti Planovi moraju biti usklađeni s nacionalnim Planom.

Gospodarenje komunalnim otpadom, kao jednom od prioritetnih kategorija otpada po pitanju količina i sastava, obuhvaćenosti sudionika sustava, kompleksnim zahtjevima što se tiče odgovarajućeg sustava za gospodarenje i pripadajuće infrastrukture uvjetovano je:

• zakonodavnim okvirom

– odvojeno prikupljanje problematičnog otpada, papira i kartona, stakla, plastike, biootpada, metala, tekstila i glomaznog otpada

– ispunjavanja ciljeva pripreme za ponovnu uporabu uključujući popravak i recikliranje kroz odvojeno prikupljanje papira i kartona, metala, plastike, stakla, biootpada i glomaznog otpada u minimalnom udjelu od:

■     Scenarij 1 – 55 %, 60 %, 65 % mase komunalnog otpada do 2025., 2030, 2035. Scenarij 1 predviđa ispunjenje ciljeva određenih člankom 11., stavkom 2. Direktive 2008/98/EZ

■     Scenarij 2 – 50 %, 55 %, 60 % mase komunalnog otpada do 2025., 2030, 2035. Scenarij 2 predviđa odgodu ispunjenja ciljeva određenih člankom 11., stavkom 2. za 5 godina sukladno članku 11. stavcima 3. i 5. Direktive 2008/98/EZ

– ograničenja za odlaganje za sav otpad koji je pogodan za recikliranje i druge postupke materijalne i energetske oporabe do 2030. godine

– ograničenje količine komunalnog otpada koji se odlaže:

■     Scenarij 1 – na najviše 10 % ukupne količine (po masi) nastalog komunalnog otpada do 2035. Scenarij 1 predviđa ispunjenje ciljeva određenih člankom 5., stavkom 5. Direktive 1999/31/EZ

■     Scenarij 2 – na najviše 10 % ukupne količine (po masi) nastalog komunalnog otpada do 2040. i na najviše 25 % ukupne količine (po masi) nastalog komunalnog otpada do 2035. Scenarij 2 predviđa ispunjenje ciljeva određenih člankom 5., stavcima 6. i 8. Direktive 1999/31/EZ

– obavezna obrada otpada prije odlaganja

– smanjenje količina biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta

• prostornim značajkama područja obuhvata

• mogućnosti smještaja spremnika za odvojeno prikupljanje pojedinih komponenti komunalnog otpada

• transportnim putevima

• mogućnosti obrade biorazgradivog dijela komunalnog otpada

• stupnjem razvijenosti sredine, s obzirom na generiranje određenih kategorija otpada

• značajkama postojećeg i budućeg sustava gospodarenja komunalnim otpadom, s obzirom da li se lokacija već koristi u svrhu gospodarenja otpadom.

Vezano za navedeni Scenarij 1 i Scenarij 2, naglašava se da su ciljevi ovoga PGO-a navedeni u poglavlju 4. i u tablici 25. ovog PGO-a, dok će se produljenje roka do 2030. uključeno u Scenarij 2 zatražiti kao zaštitna mjera za izbjegavanje situacije kršenja Direktive 2008/98/EZ u slučaju da se tijekom provedbe PGO-a pokaže da postizanje cilja od najmanje 55 % za recikliranje, razvrstavanje, ponovnu upotrebu i popravak otpada do 2025. nije moguće.

Lokacije objekata za sakupljanje otpada (spremnici na javnim površinama, reciklažna dvorišta) namijenjenih pretežno građanima rezultat su analize područja generiranja otpada i smještaju se kako bi se omogućio što jednostavniji pristup krajnjem korisniku, što je najčešće u težištima nastanka otpada te u središtima naseljenih područja.

Neki od uvjeta koje moraju zadovoljiti objekti/spremnici sustava za sakupljanje otpada su:

• prikupljanje na mjestu nastanka – spremnici na »kućnom pragu« ili u krugu pravnih osoba za odvojeno prikupljanje (ne postoje posebni uvjeti osim broja spremnika i zahtjeva za njihovom trajnošću i manipulativnim svojstvima)

• prikupljanje na mjestu nastanka – spremnici na javnim površinama. U slučaju da su jedina mjera odvojenog prikupljanja otpada moraju biti lako pristupačni kako korisniku tako i pružatelju usluge sakupljanja otpada

• reciklažna dvorišta – stacionarna reciklažna dvorišta obavezna su u svim JLS s više od 3000 stanovnika, te s najmanje jednim dvorištem na 25.000 stanovnika. Lokacija se odabire kako bi se omogućio jednostavan pristup svim korisnicima koji gravitiraju određenom reciklažnom dvorištu te ovlaštenim sakupljačima/oporabiteljima određene kategorije otpada. JLS s manje od 3.000 stanovnika a koja ne posjeduje stacionarno reciklažno dvorište mora osigurati dostupnost mobilnog reciklažnog dvorišta.

Načelne lokacije objekata sustava gospodarenja otpadom (reciklažnog dvorišta za građevni otpad, CGO-a, postrojenja za energetsku oporabu otpada itd.) ovise o uvjetima zaštite okoliša i prirode u određenom području iz kojih proizlaze ograničenja određenih djelatnosti. Pogodnost potencijalnih lokacija za smještaj objekata sustava gospodarenja otpadom uglavnom se određuje putem višekriterijske analize uzimajući u obzir hidrološke i hidrogeološke značajke lokacije, udaljenost od naseljenih područja, prometnu povezanost (cestovnu, željezničku, pomorsku), razvijenost infrastrukture uzimajući u obzir mogućnosti plasiranja proizvoda koji nastaju kao rezultat gospodarenja otpadom (GIO, toplinska i električna energija, kompost i sl.).

Kriterij za određivanje lokacije odlagališta opasnog otpada proizlaze iz visokih zahtjeva propisa kojim je reguliran način i uvjeti odlaganja otpada, kategorije i uvjeti rada za odlagališta otpada.

8.1. TEHNIČKI ZAHTJEVI ZA GRAĐEVINE ZA GOSPODARENJE OTPADOM

Najbolje raspoložive tehnike (NRT) opisuju obvezujuće tehnike i tehnologiju koju je potrebno primijeniti za projektiranje, gradnju, održavanje, uporabu i stavljanje izvan uporabe građevina za gospodarenje otpadom za koje postoji obveza izdavanja okolišne dozvole.

Smjernice za primjenu NRT definirane su u aktualnoj verziji tzv. referentnog dokumenta o najboljim raspoloživim tehnikama nastalom kao rezultat razmjene podataka koje organizira Europska komisija između država članica, industrije, nevladinih organizacija zaštite okoliša i Europske komisije. Iz navedenih NRT proizlaze granične vrijednosti emisija u okoliš koje se ne smiju prekoračiti.Za sve je građevine, osim NRT potrebno uzeti u obzir i primjere najbolje prakse te stanje tehničke spoznaje u određenom trenutku.

Odgovarajuće mjere zaštite okoliša te uvjeti izgradnje i opremanja građevina sustava gospodarenja otpadom za koje ne postoji obaveza utvrđivanja okolišne dozvole definirani su kroz odgovarajuće provedbene propise kojima su propisani minimalni zahtjevi za projektiranje, izgradnju, vođenje objekata te praćenje emisija (Tablica 31).

Tablica 31. Zakonska regulativa kojom su propisani minimalni zahtjevi za projektiranje, izgradnju, vođenje objekata te praćenje emisija

Dokument	Kratki opis sadržaja dokumenta
Pravilnik o gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, broj 106/22.)	Propisuje uvjete i način rada te opremanja skladišta otpada i reciklažnih dvorišta.
Pravilnik o termičkoj obradi otpada (»Narodne novine«, broj 75/16.)	Propisuje način i uvjete rada, uvjete za početak i prekid rada postrojenja za spaljivanje i suspaljivanje, način ulazne kontrole otpada, način zaštite zraka, tla i voda te način gospodarenja ostatnim otpadom u postrojenju za spaljivanje i suspaljivanje otpada i posebne uvjete za ostale postupke termičke obrade otpada.
Pravilnik o odlagalištima otpada (»Narodne novine«, broj 4/23.)	Propisuje kategorije odlagališta otpada, postupci i drugi uvjeti za odlaganje otpada, granične vrijednosti emisija u okoliš kod odlaganja otpada, uvjeti i mjere u svezi s planiranjem, gradnjom, radom i zatvaranjem odlagališta i postupanjem nakon njihovog zatvaranja; odnosi se na odlagališta inertnog, neopasnog i opasnog otpada.
ZGO, Pravilnik o gospodarenju otpadom (»Narodne novine«, broj 106/22.)	Propisuje način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi s javnom uslugom prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike, tekstila, problematičnog otpada i krupnog (glomaznog) otpada, prostorni razmještaj reciklažnih dvorišta, način izračuna granične količine miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja, način i uvjete određivanja i obračuna naknade za gradnju građevina za gospodarenje komunalnim otpadom i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada.
Pravilnik o građevnom otpadu i otpadu koji sadrži azbest (»Narodne novine«, broj 69/16.)	Propisuju se uvjeti gospodarenja građevnim otpadom, obveze proizvođača proizvoda koji sadrži azbest, postupci gospodarenja otpadom koji sadrži azbest, zahtjevi u pogledu skladištenja i prijevoza otpada koji sadrži azbest, uvjeti za gospodarenje azbestnim otpadom.
Pravilnik o ukidanju statusa otpada (»Narodne novine«, broj 55/23.)	Uvjeti obrade i korištenja građevnog otpada kojem je ukinut status otpada; uvjeti obrade i korištenja biorazgradivog otpada kojem je ukinut status otpada (ne uključuje oporabu papira, tekstila).
Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (»Narodne novine«, br. 61/14. i 3/17.)	Propisuje uvjete i način provođenja Procjena utjecaja zahvata na okoliš (PUO) odnosno Ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (OPUO). Također, određuje zahvate za koje je propisano provođenje PUO i OPUO.
Uredba o okolišnoj dozvoli (»Narodne novine«, br. 8/14. i 5/18.)	Okolišna dozvola je dozvola za rad postrojenja koju je operater dužan ishoditi prije puštanja u rad postrojenja namijenjenog obavljanju djelatnosti kojom se mogu prouzročiti industrijske emisije. Uredbom se propisuje i način utvrđivanja najboljih raspoloživih tehnika te se daje i popis onečišćujućih tvari za koje se određuju granične vrijednosti emisija.

8.2. NAČIN ODREĐIVANJA POTREBNIH KAPACITETA NOVIH POGONA ZA OPORABU ILI ZBRINJAVANJE OTPADA

Prema izrađenoj procjeni razvoja tijeka komunalnog otpada, a kako bi se ostvarili zakonski zadani ciljevi (Scenarij 1 ili Scenarij 2) u narednom planskom razdoblju potrebno je unaprijediti postojeća i uspostaviti nova postrojenja za oporabu i zbrinjavanje otpada. Procjena razvoja tijeka komunalnog otpada izrađena je temeljem demografskih kretanja u RH, kretanja bruto društvenog proizvoda i broj stranih turističkih noćenja u RH. Procjenama je obuhvaćeno šire vremensko razdoblje od onog planiranog ovim dokumentom, kako bi se mogli prikazati i uzeti u obzir dugoročniji trendovi kao i ciljevi do 2035. godine odnosno 2040. godine. Metodološki pristup i detaljan proračun je prikazan u poglavlju 6.1. Osnove i pretpostavke za uspostavu i razvoj sustava oporabe i zbrinjavanja mKO-a.

8.2.1. Postrojenja za sortiranje odvojeno prikupljenih suhih reciklata

Ukupni potrebni kapaciteti novih sortirnica (ili nadograđenih postojećih pogona kojima će se povećati kapacitet ili efikasnost sortiranja) proizlaze iz postojećih kapaciteta i projekcija kretanja određenih ključnih kategorija otpada te su navedeni u tablicama i grafičkim prikazima u nastavku te ukupno iznose 763.149 t/godina za Scenarij 1 koji predviđa ispunjenje ciljeva određenih Direktivom 2008/98/EZ i Direktivom 1999/31/EZ (Tablica 32) (Slika 66), odnosno 691.401 t/godina za Scenarij 2 koji predviđa odgodu ciljeva određenih navedenim direktivama (Tablica 33) (Slika 67).